U ozračju molitve, zajedništva i franjevačke duhovnosti, vjernici su u Čakovcu svečano proslavili blagdan svetog Franje Asiškoga, jednog od najprepoznatljivijih svetaca Katoličke Crkve. Središnje misno slavlje u Župi svetog Nikole biskupa okupilo je brojne vjernike, a poseban naglasak stavljen je na poruke koje su obilježile Franjin život – poniznost, siromaštvo, mir, ljubav prema čovjeku i poštovanje prema svemu stvorenom.
Svečanu euharistiju predvodio je mons. Gerard Antun Žerdin, misionarski biskup koji desetljećima djeluje u Peruu. U koncelebraciji su bili čakovečki gvardijan fra Filip Đurđević i vlč. Josip Horvat. Nakon misnog slavlja uslijedio je blagoslov novog prikaza svetog Franje postavljenog u prostoru franjevačkog samostana.
Proslavi su se pridružili brojni vjernici, a završetak trodnevne priprave dodatno je obogatilo sudjelovanje najmlađih. Folkloraši KUD-a Mihovljan stigli su u tradicionalnim međimurskim narodnim nošnjama, dok su učenici Katoličke osnovne škole Čakovec sudjelovali odjeveni u franjevačke habite. Među mnogobrojnim vjernicima na misi su bili i župan Međimurske županije Matija Posavec, gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini te ravnatelj Katoličke osnovne škole Svetoga Josipa Čakovec, Mario Stančić.
U središtu propovijedi mons. Žerdina bio je životni put svetog Franje i njegov radikalan zaokret nakon susreta s Kristom. Franjo je napustio život koji je dotad poznavao te se potpuno usmjerio prema Evanđelju, prihvaćajući skromnost i služenje kao temelj vlastitog poziva. Posebno je istaknut događaj koji je snažno obilježio Franjin duhovni put – susret s Raspetim Kristom i poziv da obnovi Božju kuću. Ono što je u početku mogao shvatiti kao poziv na obnovu crkvene građevine, s vremenom je razumio mnogo dublje. Riječ je bila o obnovi čovjeka, njegova srca i života te o potpunom predanju Evanđelju.
Upravo je ta poruka, naglasio je biskup, aktualna i danas. Sveti Franjo ne ostaje samo lik iz povijesti Crkve, već svojim primjerom postavlja pitanje svakome čovjeku: što je potrebno obnoviti u vlastitom životu? Jesmo li spremni biti ljudi molitve, oprosta, mira i Evanđelja?
Posebnu pažnju privukao je i prikaz kipa svetog Franje koji je nakon mise blagoslovljen u samostanskom dvorištu. Riječ je o motivu svetog Franje koji pod križem grli Krista – prizoru koji je poznat iz glasovitog baroknog djela španjolskog slikara Bartoloméa Estebana Murilla Sveti Franjo grli Krista na križu. Krist se na slici spušta s križa i pruža ruku prema Franji, stvarajući snažan prikaz bliskosti, predanja i ljubavi.
Kip je nadahnut upravo tom poznatom umjetničkom kompozicijom, čime prostor samostana dobiva još jednu snažnu vizualnu i duhovnu poveznicu s likom svetog Franje.
Franjevci i vjernici na svetkovinu su se pripremali kroz trodnevnicu, tijekom koje su održavana misna slavlja, euharistijsko klanjanje te tradicionalni obred Transitus – spomen na preminuće, odnosno prijelaz svetog Franje iz ovozemaljskog života u vječnost.
Sveti Franjo preminuo je 3. listopada 1226. godine u Porcijunkuli, a već dvije godine poslije papa Grgur IX. proglasio ga je svetim. Njegov se spomendan obilježava 4. listopada, a tijekom stoljeća postao je simbol mira, brige za siromašne, ljubavi prema prirodi i svim stvorenim bićima.
Upravo zato njegova poruka i danas nadilazi granice vremena – pozivajući na jednostavniji život, veću blizinu čovjeku i spremnost da se promjena najprije započne u vlastitom srcu.
FOTO: Međimurska županija
Više fotografija možete pogledati OVDJE.
*Ovaj sadržaj donosimo u suradnji s Međimurskom županijom
