Spomendan svetog Ivana, apostola i evanđelista, ljubljenoga Isusova učenika i najmlađega od dvanaestorice apostola slavi se 27. prosinca.
Zaštitnik je teologa, pisaca, skladatelja, slikara, prijateljstva, a zazivaju ga kod opeklina i žrtava požara.
Sveti Ivan je po podrijetlu Židov iz Galileje. Otac mu je bio ribar Zebedej, a majka Saloma koja se kao pobožna žena koja je pratila Isusa na njegovom križnom putu i kao jedna od svjedokinja njegova uskrsnuća spominje u Novom zavjetu. Imao je i brata Jakova.
Bio je ribar pa učenik i suradnik svetog Ivana Krstitelja te je sa svetim Andrijom pošao za Kristom. Sveti Ivan je uz svetog Petra i svog brata svetog Jakova Starijega bio najbliži Isusov učenik.
Zbog energičnog i eksplozivnog temperamenta, Isus Ivana i Jakova naziva ‘sinovima groma’.
Sveti Ivan je osnivao kršćanske zajednice, putovao je Judejom i propovijedao, a zatim je otišao u Malu Aziju gdje osnovao sedam crkava.
Predaja govori da je odveden u Rim i mučen u vrelom ulju, a nakon što je preživio, prognan je na otok Patmos u Egejskom moru i osuđen na rad u rudnicima. Ondje je napisao Knjigu otkrivenja, a kad je za vrijeme cara Nerve bio oslobođen, vratio se u Efez, gdje je napisao svoje Evanđelje i tri poslanice te je ondje u dubokoj starosti od oko 100 godina i umro.
Obično je prikazan s perom, a njegov simbol je orao.
