Četvrtak, 29. veljače 2024.

FOTO Posljednji ispraćaj redovnice Katarine s. Florijane Markač iz Župe Močile

Katarina s. Florijana Markač živjela je skromno i radišno. Ostavila nam je primjer kako nasljedovati Krista u svakodnevnim malim stvarima

- Oglas -

Sprovodne obrede redovnice Katarine s. Florijane Markač, dugogodišnje domaćice i sakristanke Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Močilama, na koprivničkom gradskom groblju “Pri svetom Duhu” u ponedjeljak, 20. listopada, predvodio je varaždinski biskup u miru mons. Josip Mrzljak, koji je predslavio i misu zadušnicu u kapeli na groblju.

Uz biskupa, sprovodnim obredima prisustvovalo je mnoštvo svećenika Koprivničkog dekanata, ali i brojni drugi među kojima su i braća pokojnice, mons. Leonard Markač, župnik u Močilama, te preč. Andrija Markač, župnik u Vivodini.

- Oglas -

Na početku sprovodnih obreda okupljenima se obratio dekan Koprivničkog dekanata preč. Dominik Vukalović.

“Oče biskupe, braćo svećenici, ožalošćena obitelji Markač, rodbino, braćo i sestre u Kristu! Uoči svetkovine Svih svetih napustila nas je sestra Katica. Obitelj Markač izgubila je svoju sestru, tetu, Župa Močile izgubila je dobru i uvijek na raspolaganju sestru Katicu, Družba sestara Srca Isusova svoju susestru. Kao ljudi tugujemo za sestrom Katicom, ali kao vjernici znamo da je nebo obogaćeno našom sestrom koja nas sada prati s nebesa svojim pogledom i molitvama i vjerujemo da joj je nebeski Otac priredio lijep stan koji je zaslužila jer je cijeli život požrtvovno pomagala i radila za druge, a sve iz ljubavi.

Njezin život započeo je 12. studenoga 1942. godine u Goričanu. Najstarije je dijete u obitelji Gabrijela i Marije, rođene Dominik. U toj obitelji rodilo se desetero djece. Troje je umrlo u djetinjoj dobi, a evo danas su ovdje oko njezina tijela braća Leonard i Andrija, svećenici, Ivan i Dragutin, te šogorice Anđela i Gordana sa svojim obiteljima. U lipnju ove godine pokopali smo brata Josipa u Goričanu, a evo danas se njemu i ostaloj pokojnoj braći sestrama i roditeljima Markač pridružuje i sestra Katica.

Nakon završene osnovne škole u Goričanu, odlazi u samostan kod sestara reda Srca Isusova u Rijeci. Kao mlada časna djeluje u mnogim župama današnje Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupije, kao sakristanka jedno vrijeme boravi u jednom internatu u Beču, u Austriji, kao kuharica. Godine 1986. dolazi u Močile kod svoga brata Leonarda. Tu ostaje punih 30 godina do Velike Gospe 2016., a nakon bolesti moždanog udara bolesničke dane provela je u Domu za starije i nemoćne osobe u Koprivnici.

- Oglas -

Mogli bismo reći, 30 godina u Močilama požrtvovno je radila, a zadnjih sedam godina u domu nosila križ bolesti i trpljenja. Vjerujemo da je sve žrtve, trpljenja i molitve prinosila za druge i da danas uživa u domu svoga Oca gdje više nema ni trpljenja ni muke, nego gleda lice Božje.

Jučer smo na misama slušali Evanđelje koje je najveća zapovijed. Svi znamo, to je zapovijed ljubavi i po njoj ćemo biti suđeni. Život i rad kroz 30 godina u Močilama, odakle svi koji smo na sprovodu najbolje poznajemo sestru Katicu, bio je prožet ljubavlju prema bratu i župniku Leonardu i svim župljanima Močila. Vjerujemo da je po toj ljubavi zaslužila biti u raju i sjediti za stolom Gospodnjim na gozbi.

Kao časna imala je svu brigu u kuhinji, održavala farof i crkvu u čistoći, bila sakristanka, ako je trebalo vršila i službu zvonara, dok je imala snage u vrtu je uvijek uzgojila lijepe plodove i brinula za cvijeće oko farofa. Kao što rekoh, sada sjedi za stolom na nebeskoj gozbi, a tijekom cijelog života ona je posluživala i kuhala za sve koji su došli u Močile na proštenja, od kardinala, biskupa, svećenika, đakona i kapelana i mnogih dragih gostiju.

Katarina s. Florijana Markač

Bogu fala ima u Močilama svaki mjesec barem jedno proštenje, ali i svake nedjelje župnik Leonard je uvijek zvao za obiteljski stol ministrante i mlade, tako da je nedjeljom za stolom uvijek bilo desetak osoba. Sjećam se toga iz kapelanskih dana i prvih godina kao župnik u Svetom Leopoldu kada sam i sam bio dionik stola. Nakon ručka, sestra Katica je sama polako opet sve stavila na svoje mjesto. Nikad joj ništa nije bilo teško, sve je bilo ukusno, a vjerujem da je snagu dobivala iz molitve, napose krunice, koju je uvijek molila uz Katolički radio, naravno i svete mise. U svome poslu nikada se nije predavala, iako su je, ljudski govoreći, snage polako napuštale. Želim napomenuti još i ovo. Onih osamdesetih i devedesetih godina kada još nije bilo mobitela, već samo kućnog telefona sestra Katica je uvijek, i radnim danom i nedjeljom, bila na raspolaganju svakome tko je pozvonio na vrata ili na telefon. Jer kada je župnik zbog pastoralnih obveza bio spriječen, vrata močilskog farofa po rukama sestre Katice uvijek su bila otvorena.

Zadnjih sedam godina u domu, kao što rekoh, nosila je teški križ bolesti. Biti vezan uz krt, čekati nekoga da te stavi u kolica i provoza po zraku ili malo podigne glavu na krevetu sigurno je mučenički način života. Ali, ni tu se nije predavala, dok god je mogla čitala je, molila i kod posjeta uvijek bila nasmijana, vedra i željna razgovora.

Od lipnja polako se gasio njezin život dok u subotu navečer nije zaklopila svoje oči i ušla u radost Gospodara svoga.

Fala ti sestro Katice za sve što si učinila za vrijeme ovozemaljskog života ovdje u Močilama i molimo te – prati nas s nebesa svojim molitvama.

Ovih dana uređivat ćemo grobove svojih najmilijih. Znamo da će cvijeće uvenuti, svijeće izgorjeti, a poznavajući našu sestru ona bi rekla sve to nije potrebno, nego samo prikažite za mene molitvu da me Gospodin primi u svoje dvore i bude mi milosrdan sudac i da jednog dana uskrsnem na novi život.

U ime svećenika Koprivničkog dekanata i svih prisutnih svećenika subraći Leonardu i Andriji te svoj ostaloj obitelji Markač izražavam iskrenu kršćansku sućut”, kazao je preč. Dominik.

Župni zbor Marija Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Močilama glazbeno je oblikovao sprovodne obrede i misu zadušnicu. Zborom je ravnao prof. mo. Josip Pankarić, zborovođa, a orgulje je svirao Ivon Fabijanec, orguljaš.

Na kraju sprovodnih obreda okupljenima se obratio mons. Leonard Markač zahvalivši obitelji, župljanima i suradnicima.

“Sestra Katarina punih je 30 godina djelovala u našim Močilama. Nakon Velike Gospe 2016. godine, sestra je završila u bolnici te je sedam godina patila u krevetu staračkog doma. Ovim putem zahvaljujem i djelatnicima koprivničkog Doma za starije o kojima je sestra Katarina imala samo riječi hvale. Samoinicijativa kojoj ovdje svjedočim dokaz je Božje ljubavi koja se ostvaruje preko nas ljudi. Hvala i našem ocu biskupu, svećenicima, redovnicima i redovnicama, pjevačima, župljanima, svima koji su danas ovdje”, naglasio je mons. Markač.

Biskup Mrzljak u svojoj je homiliji za vrijeme mise zadušnice istaknuo kako Bog određuje kada je naše vrijeme.

“Ljudski život nemjerljivo je velik zbog smrti, križa i uskrsnuća koje nam je Bog dao u Kristu Isusu. Milosrđe Božje otvara nam vječnost koju na ovome svijetu molimo i prema kojoj težimo. Za koji dan slavit ćemo naše svece i svetice. Neka nam oni budu zagovor i pomoć na putu prema vječnosti”, poručio je mons. Mrzljak.

Katarina s. Florijana Markač živjela je skromno i radišno. Ostavila nam je primjer kako nasljedovati Krista u svakodnevnim malim stvarima.

Foto: Zvonimir Markač

Oglas

Najnovije objave

Vezane vijesti