U vremenu kada se hrana sve češće proizvodi industrijski, a obroci se svode na brzinu i praktičnost, u Maloj Rasinjici, naselja u sastavu općine Rasinja, još uvijek postoji mjesto gdje se žito suši prirodnim putem, melje na kamenom mlinu i priprema s jednakom pažnjom kakvu su poznavale generacije prije nas. Ondje nas je dočekao Branko Funtek, osoba izrazito tople i vesele naravi, vlasnik OPG-a Usamljena golubica, koji je prije 30-ak godina odlučio krenuti putem kojim je tada malo tko išao.
Njegovo gospodarstvo danas posjećuju ljudi iz cijele Hrvatske, ali i brojni gosti iz inozemstva, vođeni preporukama i željom da upoznaju način proizvodnje hrane koji se sve rjeđe viđa.
Dok kušamo njegov domaći sok od aronije, razgovor spontano kreće prema počecima. Funtek je godinama radio u velikim prehrambenim sustavima, no upravo ga je iskustvo iz industrije navelo da preispita način na koji se hrana proizvodi.
– Što sam više vidio i saznavao, sve sam više osjećao da nešto nije u redu. Putovalo se puno, jela se brza hrana i organizam se počeo buniti. Analize i krvne slike su bile dobre, ali ja se nisam osjećao dobro. Tada sam počeo istraživati i tražiti odgovore – prisjeća se.
Podrška okoline nije uvijek bila prisutna. Obitelj i prijatelji u početku su njegove ideje gledali s nevjericom.
– Mnogi su mislili da nisam normalan. Govorili su mi da svi jedu isti kruh i istu hranu pa zašto bih ja radio drukčije. Ali osjećao sam da to nije put kojim želim ići – govori kroz osmijeh i dodaje kako danas najveću pomoć ima od 83-godišnje majke i sina koji uskače po potrebi.
Put ga je odveo u Istru, gdje je surađivao s pionirima ekološke i biodinamičke proizvodnje. Ondje je stekao iskustva koja su kasnije postala temelj njegova današnjeg rada. Posebno mjesto u toj priči zauzimaju stare sorte žitarica.
Uz pomoć stručnjaka i profesora došao je do starih sorata pira, raži i heljde, kultura koje su nekad bile uobičajene na našim poljima, a danas ih je zamijenila moderna proizvodnja.
– Kruh je ljudima potreban od biblijskih vremena. Zato sam krenuo upravo od žita. Htio sam proizvoditi nešto što ljudima svakodnevno treba, ali na prirodan način – objašnjava.
Danas na gospodarstvu obrađuje 14 hektara zemlje okružene šumom, što je savršeno jer nema zagađivača. Ljudi mu ne vjeruju kad kaže da ne šprica ni s čim. Proizvodnja nije velika, ali kvaliteta je ono na čemu ne pristaje na kompromise. Nakon žetve žito se suši prirodnim putem, bez plina i lož ulja, skladišti se u posebno prilagođenim sušarama koje je sam osmislio, a od štetnika ga štiti dijatomejskom zemljom, prirodnim sredstvom koje ne narušava kvalitetu zrna.
Posebnu pažnju posvećuje i samom mljevenju.
Kameni mlin, nabavljen uz pomoć europskih sredstava i dodatno prilagođen njegovim potrebama, na gospodarstvu radi već desetak godina. Brašno se melje prema narudžbi, u manjim količinama, kako bi zadržalo svježinu i nutritivnu vrijednost. Prodaju vrši na kućnom pragu, na udaljenije lokacije šalje dostavom, dok onima iz bližih krajeva proizvode dostavi osobno.
– Ljudi me često pitaju zašto je moje brašno drukčije. Važno je kako se uzgaja žito, kako se skladišti, kako se melje, ali i s kakvim mislima čovjek radi. Vjerujem da se odnos prema poslu prenosi i na konačni proizvod – kaže Funtek.
Najtraženiji proizvod je pirovo brašno, koje kupci cijene zbog lake probavljivosti i visokog udjela bjelančevina. Sve više interesa postoji i za raženo brašno, dok heljda privlači one koji traže bezglutenske alternative.
Iako danas ima vjernu bazu kupaca diljem Hrvatske, priznaje da početak nije bio jednostavan.
– Ljudi su najprije uzimali malo za probu. Uvijek sam im govorio da ne kupuju puno dok sami ne vide razliku. Najveća nagrada bila mi je kada bi se vratili i pitali zašto je to brašno toliko drukčije od onoga što su dotad koristili – prisjeća se.
Naziv gospodarstva Usamljena golubica također krije zanimljivu priču. Nastao je kao spoj obiteljske šale i osjećaja da je godinama bio usamljen u svojim idejama o prirodnoj proizvodnji hrane. Danas se, kaže, više ne osjeća tako.
– Sve je više mladih ljudi koji razmišljaju o tome što jedu i kako žive. To me veseli. Možda više nisam toliko usamljena golubica kao nekad – govori.
Iako iza sebe ima više od tri desetljeća iskustva, ne razmišlja o mirovanju. Još uvijek ga privlače novi izazovi, a posebno ga veseli kada može ugostiti ljude, pokazati im svoj mlin, polja i način rada. Naime, Branko ne koristi plug u obradi tla. Intenzivna proizvodnja gdje se tlo puno okreće i usitnjava degradira tlo i uništava humus.
Priča o Usamljenoj golubici odavno je prešla granice Podravine, ali i Hrvatske. Tijekom godina Brankovo su gospodarstvo posjetili gosti iz gotovo svih dijelova svijeta – od Australije, Južne Amerike i Afrike do brojnih europskih zemalja te Sjedinjenih Američkih Država. Većina njih za ovo malo podravsko imanje sazna preporukom zadovoljnih kupaca ili putem interneta, a potom poželi iz prve ruke vidjeti kako nastaju brašno i proizvodi o kojima su čuli toliko pohvala. Mnogi se ne zadržavaju samo na kratkom obilasku, već često pitaju postoji li mogućnost noćenja kako bi mogli duže uživati u miru prirode i autentičnom seoskom okruženju. Upravo zbog toga Funtek već godinama razmišlja o proširenju svoje priče u smjeru ruralnog turizma, gdje bi posjetiteljima, uz domaće proizvode, mogao ponuditi i potpuni doživljaj života u skladu s prirodom.
– Ljudi dolaze sa svih strana svijeta i često me pitaju gdje mogu prespavati. Žele vidjeti mlin, polja, osjetiti energiju mjesta i upoznati Podravinu. Već dugo razmišljam kako bi bilo lijepo stvoriti uvjete da ih možemo ugostiti na nekoliko dana i povezati ovu našu priču s turizmom – kaže Funtek.
Dok obilazimo gospodarstvo, postaje jasno da se ovdje ne proizvodi samo brašno. Ovdje se čuva jedna filozofija života koja podsjeća da kvaliteta ne nastaje preko noći, da priroda ima svoj ritam i da se neke vrijednosti ne mogu ubrzati.
A možda upravo zato proizvodi Branka Funteka pronalaze put do ljudi koji traže nešto više od običnog kruha.
Tekst i foto: Matea Maltarić / Općina Rasinja
