Stršljenovi kotiraju kao jedni od najnepopularnijih kukaca u Europi, no njihova prisutnost često izaziva više straha nego što opravdavaju podaci o njihovu ponašanju i ulozi u ekosustavu.
Pripadaju skupini takozvanih društvenih osa, tj. Vespidae. To su vrste koje žive u organiziranim kolonijama s podjelom uloga između matice, radilica i mužjaka. Poput pčela i mrava, zajedno grade i brane gnijezdo te skrbe za potomstvo.
Za razliku od društvenih, postoje i solitarne ose, npr. pčele samice, a kojih u prirodi ima znatno više. Kod samica, svaka ženka sama gradi gnijezdo i brine se za svoje mlade bez pomoći kolonije. Među njih ubrajamo ose lončarice, koje grade gnijezda od blata, ose koparice koje kopaju tunele u tlu te brojne parazitske ose koje imaju važnu ulogu u prirodnoj kontroli poljoprivrednih štetnika.
Stršljenovi su najveće društvene ose, tj. Vespidae Europe. Europski stršljen (Vespa crabro), jedina autohtona vrsta stršljena u Hrvatskoj, stoljećima je dio naših šuma, voćnjaka i naselja. Iako ga prati reputacija agresivnog i opasnog kukca, stručnjaci ističu da stršljenovi većinu vremena ne pokazuju interes za ljude. Poput pčela, najžešće reagiraju kada osjete prijetnju gnijezdu.
Što privlači stršljenove?
Stršljenovi su prije svega lovci. Odrasle jedinke hrane se ugljikohidratima: nektarom, sokovima biljaka i prezrelim voćem, a ličinke trebaju proteine. Zbog toga radilice svakodnevno love druge kukce koje donose u gnijezdo.
Jedna kolonija tijekom sezone može uloviti tisuće muha, komaraca, gusjenica, skakavaca i drugih kukaca. Upravo zato stršljenovi često posjećuju vrtove, voćnjake i rubove šuma gdje je plijena najviše.
U kasno ljeto i jesen posebno ih privlače prezrele kruške, jabuke, šljive, smokve i grožđe. Nisu rijetki ni na mjestima gdje se ostavljaju otvorena slatka pića, ostaci hrane ili biootpad. Stršljen dolazi privučen našim otpacima i fermentacijom, ne zanimaju ga ljudi.
Što odbija stršljenove?
Kao i mnogi drugi kukci, stršljenovi se mahom oslanjaju na osjet mirisa. Zbog toga ih mogu odbijati intenzivni biljni mirisi poput metvice, lavande, citronele, geranija i klinčića. Važno je naglasiti da takvi mirisi uglavnom djeluju samo lokalno i privremeno. Ne postoji univerzalni prirodni repelent koji će trajno otjerati koloniju.
U slučaju da gnijezdo predstavlja stvaran rizik za ljude, osobito u blizini ulaza, prozora ili mjesta gdje borave djeca, preporučuje se kontaktirati stručne službe za njegovo uklanjanje. Pritom je važno imati na umu da pojedinačni stršljenovi koji traže hranu uglavnom ne pokazuju interes za ljude ako ih se ne uznemirava.
Mnogo je učinkovitije ukloniti ono što ih privlači: pokupiti prezrelo voće, zatvoriti spremnike za otpad i ne ostavljati otvorena slatka pića tijekom ljeta. Za stršljenove je najneprivlačnije mjesto ono na kojem nema hrane.
Stručnjaci ozbiljno upozoravaju da se postojeća gnijezda ne pokušavaju uklanjati samostalno, bez odgovarajuće opreme i bez stručnog znanja, jer stršljenovi najintenzivnije reagiraju upravo kada brane svoju zajednicu.
Jesu li stršljenovi korisni?
Unatoč lošem glasu, stršljenovi obavljaju nekoliko važnih ekoloških funkcija. Prva je regulacija brojnosti drugih kukaca. Budući da love velik broj muha, osa, gusjenica i drugih beskralježnjaka, djeluju kao prirodni predatori koji održavaju ravnotežu populacija.
Druga je razgradnja organske tvari. Odrasli stršljenovi često se hrane voćem i biljnim sokovima, sudjelujući u kruženju hranjivih tvari kroz ekosustav.
Treća, manje poznata funkcija, jest oprašivanje. Za razliku od pčela, stršljenovi nisu specijalizirani oprašivači i ne prenose pelud jednako učinkovito. Ipak, tijekom posjeta cvjetovima mogu sudjelovati u oprašivanju brojnih biljnih vrsta, osobito onih koje proizvode veće količine nektara.
Znanstvenici ih stoga ne smatraju ključnim oprašivačima poput pčela, ali ih ne smatraju ni potpuno nevažnima za taj proces.
Tko se hrani stršljenovima?
Iako su stršljenovi predatori prema drugim kukcima, i oni sami imaju neprijatelje. Njihova gnijezda napadaju brojne vrste ptica. Među njima se posebno ističe pčelarica, šarena ptica selica koja se hrani letećim kukcima, uključujući ose i stršljenove.
Na ličinke i gnijezda mogu nasrtati djetlići, sjenice, vrane i druge ptice koje traže visokoproteinsku hranu. Njima se hrane i pojedini sisavci, uključujući jazavce, kune i lisice, koji povremeno razaraju gnijezda kako bi došli do ličinki. Osim toga, stršljenovi su domaćini nizu parazita, gljivica i drugih organizama koji prirodno ograničavaju njihovu brojnost.
Pojava stršljenova često ukazuje na to da u okolini postoji dovoljno kukaca, stabala i pogodnih mjesta za gniježđenje. Drugim riječima, oni su dio složene mreže odnosa koja povezuje šume, vrtove, voćnjake i urbana područja.
Umjesto fokusa na to kako da ih ubijemo, ili kako da ih otjeramo, promjena ponašanja ljudi u etapi civilizacije koju poznajemo kao “klimatske promjene” podrazumijeva da mi moramo naučiti živjeti s prirodom u većem skladu. Stršljenovi, ti opći negativci, imaju svoju ekološku funkciju i možda je bolje naučiti kako živjeti s njima. To možemo samo ako razumijemo kako oni žive u okolišu, što rade za okoliš, i što ih privlači, a što odbija….
Autor: Andrea Milat
