Nisam ljubitelj nekakvih ekstremnih rekorda u putovanjima, no lijepo je podijeliti s čitateljima i prijateljima iskustva o destinacijama na koje hrvatski turisti rijetko zalaze. Svojevremeno smo bili na najsjevernijoj točki Europe, na Nordkapu, a onda nam se ukazala prilika da budemo i na jednom od najjužnijih europskih otočnih područja Europe. Tome možemo zahvaliti putovanju na otok Kretu. Biti na Kreti, a ne otići na otok Chrissi, bila bi prava grehota. Poslušali smo taj savjet i nismo požalili.
Malo smo se ponajprije dvoumili jer smo htjeli obići cijelu Kretu za sedam dana, no ubrzo smo shvatili da je to nemoguće. Zato je prevagnula ideja da ipak obiđemo Chrissi. Za pet dana najma automobila platili smo 80 eura i dobili mali Mitsubishi, no na otoku Chrissi nema automobila ni cesta. Tamo automobil nikada nije kročio.
Brod vozi dva puta dnevno, a karte se moraju rezervirati unaprijed (Nikosexpress@ier.forthnet.gr i Michalis Stomatakis: nautilos@ierapetra.net). Brodovi obično polaze između 10 i 12 sati tijekom vrhunca sezone, a vožnja stoji 25 eura po putniku. Povratno putovanje obično polazi kasno poslijepodne, a putovanje traje oko sat vremena u svakom smjeru. Privatni gliseri dostupni su za one koji su spremni dodatno platiti za ekspresnu rutu.
Sve je dobro ako zakasnite na polazak, ali ako zakasnite na dolazak brodice, onda ste ‘osuđeni’ spavati pod vedrim nebom. No ni to uopće nije loše. Nekoliko mladih Nijemaca imalo je sa sobom šatore i priliku upoznati prekrasne noći na Chrissiju. Svi pričaju da je to poseban doživljaj. Brodovi voze samo kada nema jakog vjetra, pa ako netko dođe na Chrissi jedan dan prije povratka kući, mogao bi zbog nevremena zakasniti na avion.
ŠUME 5.000 CEDROVA
Na Chrissi krećemo iz Ierapetre, luke na samom jugu Krete, udaljene stotinjak kilometara od glavnog grada Krete, Herakliona. Ierapetra je najjužniji grad Europe. Ima oko 8.500 stanovnika. Nekad je grad imao značajnu ulogu u povezivanju Europe i Afrike. Prema legendi, u Ierapetri se zaustavio Napoleon na putu za Egipat. Ierapetra je okružena plastenicima u kojima se uglavnom uzgaja povrće, a povoljna klima omogućuje više žetvi godišnje. Grad ima lijepu promenadu.
Vozimo se brodom, more je malo valovito, no ništa posebno. Još ni danas ne mogu odrediti točnu boju mora na Chrissiju, nešto između tirkizne i smaragdno-plave boje. Baš kao da ste došli na Karibe. Zato ga zovu Karibima Krete.
Pristanište je malo i sasvim obično, a za vrijeme jakog vjetra ovdje ne mogu pristajati brodovi. Na ulazu u otok nalazi se mali restoran – taverna, a drvena konstrukcija obojena je u tipičnu plavu boju kakva dominira grčkim otocima. Gradnja na otoku potpuno je zabranjena.
Već na prvi pogled shvatio sam zašto ljubitelji prirode toliko rado dolaze ovdje. Chrissi se ubraja u područja Nature 2000, što znači da je tu mnogo rijetkog raslinja, posebno onog endemskog. Zato najprije krećemo u šetnju po otoku, na kojem dominiraju dvjestogodišnji cedrovi. Poznat je njihov točan broj – 5.000.
Chrissi ima nekoliko plaža. Plaža Vougiou Mati prekrasna je plaža, a nalazi se na južnoj strani otoka Chrissi, gdje pristaje većina brodova. Na zapadnoj strani mola nalazi se taverna i uvala sa špiljama. Izvrsno je to mjesto za uživanje u Mediteranu kada valovi nisu uzburkani.
Belegrina / Zlatni pijesak, poznata i kao Chrissi Ammos, nalazi se na sjevernoj strani otoka i do nje se stiže kratkom šetnjom kroz cedrovu šumu. Pijesak je zlatne boje s nijansama ružičaste zbog tisuća školjki. Zbog blizine luke i dostupnih sadržaja, Belegrina je obično najprometniji dio otoka.
Plaža Chatzivolakas (Hatzivolakas) nalazi se zapadno od Belegrine i ima nešto hlada zbog cedrova. Malo je stjenovita, ali ima mirnu vodu. Budući da nema ležaljki, ova plaža daje vam osjećaj kao da ste na pustom tropskom otoku. U blizini se nalaze svjetionik i kapela svetog Nikole, za koju se kaže da je izgrađena u 13. stoljeću.
Jedinstveno je to što se na ovom području nalaze grobovi iz Rimskog Carstva i neki ostaci minojskog naselja.
ŠETNJA PO PUSTINJSKOM PIJESKU
Otok je dugačak pet, a širok jedan kilometar. Oblikom dijelom podsjeća na istarski Kamenjak, a po pustinjskom području na Kuršsku kosu, stotinjak kilometara dug poluotok na Baltiku. Već pri prvim koracima zagazili smo na zlatnožuti pijesak. Chrissi je prekriven pustinjskim pijeskom koji je vjetar stoljećima donosio iz Libijske pustinje.
Hodanje po pijesku baš je ugodno. Vruće je, pa se hladimo vodom koju smo ponijeli sa sobom. Kratak odmor na srušenim granama cedrova. Pojedinim cedrovima korijenje izviruje iz pijeska. Nekima korijenje pada u male pješčane udoline poput dugih pramenova kose. Prekrasno i neviđeno. Zahvaljujem Bogu što mi je omogućio da vidim ljepote njegova stvaranja jer Chrissi je zaista čaroban.
Začas smo propješačili kilometar i došli na drugu stranu otoka. Tamo je vrlo vjetrovito. Valovi su bili visoki oko metar i snažno su zapljuskivali obalu. Unatoč tome, puno je kupača. Poduzetni Grci ovdje su podigli mali improvizirani kafić u kojem se možete krijepiti za vrijeme vrućine. Ležaljke se plaćaju. Chrissi je jedno od najjužnijih europskih otočnih područja, a ponosi se statusom najjužnijeg zaštićenog područja Europe u okviru ekološke mreže Natura 2000.
54 VRSTE FOSILA
Obilazak otoka traje pet sati, no ako ste brži u hodanju, ostaje vam poprilično vremena za kupanje i sunčanje. More je kristalno čisto. Možete se popeti i na 31 metar visok vrh Kefala, no kupanje i sunčanje nezaboravni su. Do nas se na suncu izležavaju njemački turisti. Zaista je opuštajuće. Imamo i vremena za kavu u restoranu. Ručak je poprilično skup, no izbor hrane nije loš.
Otok je bio najgušće naseljen za vrijeme Bizanta. Stanovnici su se bavili ribolovom, izvozili su sol, a iz školjaka su dobivali boju kojom se bojila odjeća i odore europskih kraljeva i careva. Sve se promijenilo kada su gusari ovdje počeli tražiti svoja skrovišta i potom prisilili stanovnike da se presele na Kretu. Ovaj je dio vrlo zanimljiv i za ronioce jer svaki čas netko od njih pronađe ostatke potonule lađe na dnu mora.
Na Chrissiju ćete naći 54 vrste različitih fosila, a osnovni razlog tome jest što je u prapovijesti bio prekriven morem. Zanimljivi su nazivi otoka. Na grčkom jeziku Chrissi znači zlatni otok, no ima i drugo ime, Gaidouronissi, što znači otok magaraca.
Chrissi se ponosi najvećom prirodno formiranom cedrovom šumom u Europi. Većina stabala stara je nekoliko stotina godina, s prosječnom visinom do sedam metara. Najstarija stabla visoka su i deset metara.
ZATVARANJE OTOKA ZBOG MASOVNOG TURIZMA
Važan ekosustav, otok je prirodno stanište zmija (neotrovnih), guštera, crva i zečeva, a posjećuju ga i morske kornjače Caretta caretta i sredozemne medvjedice (Monachus monachus).
Imali smo sreću jer su nedavno vlasti zabranile posjetiteljima iskrcavanje i boravak na otoku kako bi zaštitile okoliš i najveću prirodno formiranu cedrovu šumu u Europi od masovnog turizma. Mi smo bili ondje dok je otok još bio otvoren. Otok je zatvoren za posjetitelje od 1. svibnja do 31. listopada. Kažu da je najbolje doći u predsezoni i posezoni jer se može dogoditi da budete jedan od nekoliko turista na otoku. Turističkim brodovima dopušteno je samo oploviti otok i zaustaviti se u blizini plaža kako bi se putnici okupali. Kupači mogu koristiti plaže, ali pristup unutarnjim dijelovima otoka nije dopušten, a posjetitelji ne smiju sjediti u hladu ispod drveća.
Sretni smo što smo vidjeli još jedne ljepote Božjeg stvaranja. Nažalost, vrijeme brzo leti. Moramo biti točni i na vrijeme stići u pristanište. Žao nam je što nismo ostali ovdje noćiti. Toplo je, priroda je prekrasna, nema divljih životinja. No moramo se vratiti na Kretu…
