Mario Sačer vratio se kući te će u proljetnom dijelu sezone nastupati za Podravinu iz Ludbrega.
– Dvije godine bio sam u Austriji, gdje su bili veliki problemi s koronom. Sad je tamo uvedeno obavezno cijepljenje, a ja sam protiv toga, tako da nisam želio ostati gore – objasnio nam je ovaj 31-godišnji napadač koji iza sebe ima zanimljivu karijeru, nažalost obilježenu ozljedama.
Kaže kako su kontakti s čelnicima Podravine postojali dulje vrijeme.
– Odlučio sam se vratiti doma, tako sam završio u Podravini. Nadam se da ću pomoći dečkima ostvariti zacrtani cilj, a to je plasman među prvih šest momčadi i ulazak u Ligu za prvaka kako bismo u nastavku imali zanimljive utakmice s jakim ekipama.
Podravina trenutačno drži sedmo mjesto na ljestvici Treće HNL-sjever sa 16 bodova, šest manje od šestoplasiranog Papuka.
– Liga je jako kvalitetna, puno je tu igrača koji su prošli škole Slavena Belupa i Varteksa, odnosno Varaždina. Puno je i igrača iz zagrebačke regije, uz velik broj mladih i talentiranih igrača. Mislim da se tu igra jako dobar nogomet.
S koliko biste pogodaka bili zadovoljni na proljeće?
– Na meni je da ih zabijem što više. S nekih desetak golova bio bih zadovoljan, no najvažnije je da momčad ostvari cilj.
Prokomentirao je Mario i svoj rani odlazak u redove splitskog velikana. Bio je u to vrijeme mladi reprezentativac Hrvatske i veliki talent.
– S 18 godina sam napravio prvi veliki transfer, kad me zvao Hajduk. Tada su tamo bili reprezentativci poput Vejića, Skoke, Andrića, Subašića, Maloče, braće Sharbini… Konkurencija je bila stvarno velika, a ja sam tek ulazio u seniorski nogomet iz juniorskog. Kao mladi igrač nisam se uspio nametnuti, pa su uslijedile posudbe u Varaždin gdje sam zaigrao seniorski nogomet. Mislim da nije bilo sreće, da su se neke stvari mogle i drugačije poklopiti. Možda sam i pogriješio što sam s 18 godina otišao u Hajduk, a ne u češki Slovan Liberec, s kojim sam već praktički sve dogovorio. No, dva-tri sata kasnije zvao je Hajduk i Varteksu ponudio veću odštetu, a ja kao klinac koji navija za Hajduk nisam niti malo razmišljao, želio sam na Poljud…
Imao je i epizodu u Albaniji, igrao je i u Dugopolju i Varaždinu, potom i u Sloveniji.
– Bio sam u Partizaniju koji je ušao iz Druge u Prvu ligu. Doveli su dosta stranaca, cilj im je bio plasman među prve tri momčadi, a mi smo na kraju bili četvrti. Niti jednom stranom igraču nisu nakon toga produžili ugovor, pa sam se vratio u Hrvatsku, no ozlijedio sam koljeno, pukli su mi prednji križni ligamenti. Šest mjeseci bio sam izvan stroja, nakon toga sam otišao u drugoligaša Dugopolje. Kod trenera Bojka se tada odlično radilo, tu sezonu sam bio drugi igrač lige po ocjenama novinara i prvi strijelac kluba. Nakon toga sam imao ponudu Gorice i Varaždina. Kako su se u Varaždin tada vratili skoro svi dečki s kojima sam igrao u mlađim kategorijama, ipak nisam prihvatio ponudu Gorice. Nismo tada s Varaždinom uspjeli izboriti Prvu ligu, nesretno smo ispali u dodatnim kvalifikacijama protiv Istre, kad smo u tri od četiri poluvremena bili bolji od njih. Potom sam otišao u Koper s kojim sam izborio ulazak u Drugu ligu, da bi uslijedila odluka da više neću igrati profesionalni nogomet.
Šest mjeseci proveo je Sačer u Tehničaru iz Cvetkovca, da bi otišao u austrijski Trofaiach. Međutim, splet okolnosti vratio ga je kući.
– Odmah u prvom dijelu sezone bio sam prvi strijelac lige, a momčad je bila vodeća na ljestvici. Nakon pola sezone pojavila se korona, pa se više nije ni igralo. Prošle godine sam pred početak sezone doživio tešku ozljedu, igrač mi je ušao na utakmici i pukla mi je fibula i svi ligamenti u zglobu. Nisam igrao šest mjeseci, a ni umjetna trava u Austriji nije mi previše odgovarala, i to je također utjecalo na odluku o povratku doma – zaključio je Mario Sačer svoju zanimljivu nogometnu priču.
