Europska unija već je postavila cilj preokretanja pada oprašivača do 2030., a 2026. države članice, uključujući Hrvatsku, ulaze u fazu provedbe standardiziranog monitoringa kojim će se prvi put sustavno mjeriti stanje divljih pčela, leptira i drugih oprašivača.
Od znanosti u javnosti često čujemo kako opada broj oprašivača poput pčela i drugih korisnih kukaca. Štoviše, često se kad govorimo o pčelama može čuti da je proglašena najvažnijim bićem na Zemlji. Iako takva formulacija nije znanstvena kategorija niti službeni međunarodni status, ipak, pčele vjerojatno jesu najkorisniji organizmi na planeti.
Više od 70 posto poljoprivrednih kultura koje hrane 90 posto svjetske populacije ovisi barem o djelomičnom oprašivanju. Bez njih bi proizvodnja voća, povrća, orašastih plodova i uljarica drastično pala, što bi izazvalo nestašicu hrane. One također oprašuju divlje biljke i drveće, što održava zdravlje ekosustava i pruža hranu i stanište drugim životinjama.
Kad se govori o oprašivačima, javna rasprava najčešće se svodi na medonosne pčele. Pojam oprašivača obuhvaća mnogo širu skupinu organizama: divlje pčele, bumbare, leptire, moljce, osolike muhe, kornjaše i druge kukce koji prenose pelud između biljaka. Na primjer, u Hrvatskoj su to i muhe cvjetare.
U EU 84 posto usjeva ovisi o oprašivačima
Njihova važnost nije samo ekološka, nego i poljoprivredna. Prema podacima Europske komisije, unutar EU, oko 84 posto usjevnih vrsta barem djelomično ovisi o oprašivanju kukcima. Pad njihove brojnosti uglavnom se povezuje s pesticidima, betonizacijom i prekomjernom košnjom.
Dok na razini Europe pad brojnih skupina oprašivača nije tek pretpostavka, već dobro dokumentirani obrazac, Hrvatska još nema dovoljno dugotrajan i standardiziran monitoring koji bi omogućio precizno mjerenje stanja. Pojedinačna, lokalna istraživanja već pokazuju iste pritiske koji su drugdje povezani sa slabljenjem oprašivača.
Službeni EU indikatori i europske crvene liste pokazuju pad brojnosti i raznolikosti više skupina kukaca. Indeks travnjačkih leptira u Europskoj uniji pao je za 50 posto između 1991. i 2023. godine, dok najnovija europska procjena navodi da su 172 vrste divljih pčela ugrožene izumiranjem. Za osolike muhe, važnu i često zanemarenu skupinu oprašivača, europski crveni popis navodi čak 314 ugroženih vrsta. To znači da unutar svake od ovih populacija ima toliko manje jedinki.
Nestaju uvjeti potrebni za razmnožavanje oprašivača
Ne nestaju svi oprašivači jednakom brzinom niti da su svi dijelovi Europe jednako pogođeni. No, opći obrazac je dovoljno snažan te se ne može više smatrati da je riječ o izoliranim lokalnim slučajevima. Podaci iz EU konzistentno povezuju pad oprašivača s nekoliko glavnih pritisaka: intenzifikacijom poljoprivrede, gubitkom i fragmentacijom staništa, pesticidima, klimatskim promjenama i urbanizacijom.
Posebno je važna promjena krajolika. Mnogi oprašivači ne ovise samo o jednom cvijetu ili jednoj kulturi, nego o kontinuitetu hrane kroz sezonu, mjestima za gniježđenje i raznolikim staništima. Kada travnjaci nestaju, kada rubovi polja postaju ogoljeni i kada se zelene površine održavaju gotovo kao asfalt, smanjuje se količina cvjetnih resursa i mjesta pogodnih za život kukaca. Zato europski radovi sve češće upozoravaju da problem nije samo broj pčela, već funkcionalno osiromašenje krajolika.
Klimatske promjene i lokalne politike kompliciraju situaciju
Znanstveni radovi pokazuju da su europski oprašivači u posljednjih 60-ak godina pomaknuli prosječni datum leta oko šest dana ranije, dok se sezona aktivnosti skratila za oko dva dana. Istodobno se mijenja i vrijeme cvatnje biljaka.
Istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da oprašivači ovdje reagiraju na iste pritiske koji su drugdje u Europi povezani s padovima. Jedna od najvažnijih novijih studija provedena je u Zagrebu, gdje su istraživači zabilježili 123 vrste divljih pčela i 50 vrsta osolikih muha u urbanim zelenim površinama. Istraživanje je pokazalo da veća cvjetna obilnost povećava bogatstvo vrsta obiju skupina, dok su topliji lokaliteti imali manje vrsta osolikih muha. Drugim riječima, način upravljanja gradskim zelenilom i toplinski stres izravno utječu na zajednice oprašivača.
To ima vrlo konkretnu posljedicu za upravljanje gradovima. Intenzivna košnja možda proizvodi vizualno uredne travnjake, ali istodobno može ukloniti glavni izvor hrane za kukce upravo u razdoblju njihove najveće aktivnosti. Zagrebačka studija zato izravno upućuje na jednostavnu upravljačku mjeru: smanjenje intenziteta košnje kako bi se povećali cvjetni resursi.
Slični nalazi pojavljuju se i izvan gradova. Terenski radovi u Gorskom kotaru i Karlovačkom području zabilježili su 119 vrsta pčela, uključujući jednu europski ugroženu vrstu, dok istraživanja flore i vegetacije u sjevernoj Hrvatskoj pokazuju da su travnjaci, šume i ruderalna staništa posebno važni za entomofilne biljke, odnosno biljke koje ovise o kukcima za oprašivanje.
Preokretanje trenda – briga o oprašivačima
Europska unija danas pokušava odgovoriti na problem kombinacijom regulacije, monitoringa i obnove staništa. Nakon ograničenja i zabrana nekih pesticida, EU je 2018. usvojila Inicijativu za oprašivače, a 2023. predstavila njezinu revidiranu verziju pod nazivom “A new deal for pollinators“.
Ključna promjena dogodila se 2024., kada je stupila na snagu Uredba o obnovi prirode. Ona više ne govori samo o preporukama, nego postavlja pravno obvezujući cilj: države članice moraju do 2030. preokrenuti pad populacija oprašivača. Uz to je 2025. usvojena i metodologija za standardizirani europski monitoring oprašivača.
Za građane i lokalne zajednice najvažnije je razumjeti da pomoć oprašivačima ne znači samo sadnju cvijeća, već su najkorisnije mjere često su vrlo praktične. Na primjer, rjeđa košnja dijela travnjaka, izbjegavanje insekticida i nepotrebnih herbicida, sadnja autohtonih vrsta koje cvatu tijekom različitih dijelova godine te očuvanje raznolikih zelenih površina. Važna su i mjesta za gniježđenje: dio golog tla, suhe stabljike ili mrtvo drvo mnogim vrstama služe za prezimljavanje i razmnožavanje.
Autor: Andrea Milat
