Književnik Stjepan Golubić (71) u srijedu je u Drnju predstavio svoju petu zbirku proze i pjesama pod nazivom ”Zvađeno iz zaborava” za koju je recenziju napisala Božica Jelušić.
Golubić je veoma neobičan autor, s obzirom na to da je pjesme počeo pisati tek s 57 godina.
– Bilo je to na nagovor Ivana Picera i Smiljana Mostarčića. U 58. godini uzdao sam prvu zbirku pjesama za koju mi je vodilja bila pjesma ”Drnjanski zvoni” – rekao nam je Golubić.
Zanimljivo je da je on najplodniji drnjanski autor s tematikom kulturne baštine svoga sela.
– Fran Koncelak napisao je dvije, a ja pet.
Bavio se potpuno drugim stvarima u radnoj karijeri.
– Bio sam tehnolog organizator elektrotehničke struke, radio sam na klaonici i u Podravki 33 godiine, četiri godine u Končaru, a godinu dana u šljunkari Botovo.
Otkrio nam je kako je Drnje dobilo ime.
– Prije se zvalo Trnje, na području od rijeke Drave do Peteranca. Od riječi trnje i mađarske riječi drn, što znači busen, nastalo je ime Drnje.
Stjepan Golubić u svojoj novoj knjizi obrađuje nekadašnji način života i rada seljaka u Drnju te otkriva mnoge javnosti nepoznate povijesne činjenice.
– Peta knjiga je odgovor na četvrtu, u kojoj sam u proznom dijelu pisao od čega su živjeli naši djedovi, pradjedovi i prapradjedovi, kako se obrađivala zemlja, kako se sadilo, i kako se živjelo u Drnju – rekao nam je Stjepan.
Petu, netom promoviranu zbirku započinje s Osmanskim ratovima.
– Nekoć je Drava razdvojila Drnje na kontinentalni i otočni dio, a na otoku su bile utvrde za obranu od Osmanlija koji su u prvom naletu jako potukli naše vojnike-haramije, pa je Hrvatski sabor naložio da se utvrda obnovi te je od vojske zatražena pomoć i oružje za istu.
Golubić također opisuje alate s kojima su seljaci radili na zemlji.
– Čovek si je moral napraviti hižu, a nekad su se hiže delale od pletera, blata, ilovače… Ja sam jedini koji o tome piše nakon Frana Koncelaka.
Otkrio je još par zanimljivosti iz povijesti.
– Čovek je nekad sadil konplju i lan, iz toga se izrađivala odjeća. V šibik se išlo sa skelom, ljudi su žmehko delalo, od svetla do svetla. Imali su i male goričke, kad su se mogli okrepiti s vinom i žganjem.
Istaknuo je i važnu ulogu žena.
– Žene su dale velik doprinos u preživljavanju obitelji. Delale su vrta, uzgojile povrće, trebalo se prehraniti i staviti na stol. Od onoga kaj je ostalo pred jesen, napravila se zimnica. Nekad nije bilo hladnjaka ni zamrzivača, pa se posle kolinja meso na tiganju speklo v roli, poslagalo se i zalejalo z maščom, to je bila konzervacija mesa. Tak se nekad čovek v Drnju prehranjival, tak je bilo do proljetnih posli – opisao je Stjepan Golubić.
