Ženski tamburaški sastav Cure iz CEntra, poznate i kao C.I.C.E., u deset godina postojanja iza sebe nosi brojne uspjehe i sudjelovanja na raznim festivalima diljem Hrvatske.
Najnoviji uspjeh je izdavanje njihovog albuma prvijenca „Život je jedan“ koji su izdale u suradnji s Croatia Recordsom.
Na albumu se nalazi ukupno 15 pjesama koje su C.I.C.E. većinom predstavile na festivalima tamburaške glazbe u Pitomači, Županji i Požegi.
Članice sastava su se mijenjale kroz godine, a od samog početka i osnutka sastava u bendu su Ana Mađer na basu i kao glavni vokal, Marina Novogradec na kontri, te je prateći vokal, dok su se Monika Ritoša na bisernici (i vokal) i Ema Trninić i Ana Trninić na bračevima (i prateći vokali) priključile sastavu prije četiri godine.
Autor njihove zadnje dvije pjesme je Mirko Šenkovski Geronimo, koji je ujedno i autor drugih brojnih uspješnica kao što su aktualan Halidov hit „Taman je“, ali i „Lavanda“ i „Čardak“.
Kao dragu suradnju Cure iz CEntra ističu onu s Juricom Hrenićem, koprivničkim skladateljem koji ih prati od samih početaka i svojim umjetničkim djelovanjem pridonio je kvaliteti njihovog sastava, te suradnju s legendom kajkavske popevke Ivicom Pepelkom, legendom kajkavskih pjesama, a s kojim su Cure iz CEntra snimile i duet „Procvjetali ljiljani“.
Odlična atmosfera i dobra zabava koja je zagarantirana njihovim svirkama, pokazatelj su njihove sposobnosti i dokaz da je pred njima još puno uspjeha.
Inače, album “Život je jedan” može se kupiti u Šarenom dućanu u Koprivnici te svim Croatia Records trgovinama i web shopu Croatie Recordsa.
Ana Mađer i Marina Novogradec bile su naše sugovornice i otkrile su nam nešto više o svom sastavu.
Uz mnogobrojne uspjehe koje imate iza sebe, najnoviji je izdavanje prvog albuma. Je li to bilo teško ostvariti?
Zadnje dvije, tri godine smo se nekako uspjele profilirati i probiti malo više na glazbenoj sceni. Pogotovo je ova protekla godina bila i više nego uspješna jer smo imale čak četiri nastupa u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu, dosta gostovanja po raznim TV emisijama, snimile smo i izdale dva video spota za aktualne singlove ‘Jesenje godine’ i ‘Život je jedan’ te, kao vrhunac svega, uspjele izdati prvi nosač zvuka. Objava našeg autorskog prvijenca najljepša je potvrda našeg truda i rada kojeg je prepoznala jedna od najvećih izdavačkih kuća u Hrvatskoj – Croatia Records. Uzevši u obzir da slavimo i deset godina postojanja sastava, izdavanje albuma smatramo najljepšim poklonom za proslavu. Puno našeg vremena i truda bilo je uloženo u to, ali nekako, ne bismo rekle da je to bilo teško ostvariti jer sve što smo radile tijekom ovih godina, sve pjesme koje su objavljene na albumu, rađene su s ljubavlju i iz nekog našeg zadovoljstva. Međutim, moramo napomenuti da iza nas ne stoje nikakvi menadžeri, sponzori i slično, nego smo isključivo same, svojim odricanjem, voljom i radom odgovorne za svoj uspjeh i sva postignuća.
Jeste li zadovoljne konačnim rezultatom albuma?
Zasada smo jako zadovoljne jer smo uspjele objediniti šest godina rada na autorskim pjesmama na jednom mjestu i to pod „palicom“ izdavačke kuće Croatia Records. Koliko imamo informacije s terena, prodaja CD-a zasada ide dobro i nadamo se da će tako biti i dalje.
Sudjelovale ste na raznim festivalima, koji biste izdvojili kao najdraži?
Teško nam je izdvojiti jedan kao najdraži jer kada se pobroje svi na kojima smo sudjelovale, od Kre Mure i Drove u Prelogu, Festival Pjesme Podravine i Podravlja u Pitomači, Aurea Fest Zlatne žice Slavonije u Požegi pa do Festivala Šokačke pisme u Županji, svaki nastup na pojedinom festivalu nosi druge lijepe uspomene, poznanstva i nova iskustva.
Kako ste došle na ideju za osnivanje sastava, ali i samog imena?
Iz inata i ljubavi! To je priča koju smo već 1000 puta ponovile i uvijek je se rado sjetimo. Bend smo osnovale Marina Novogradec, i ja (Ana Mađer, op.a.) sad već davne 2008. godine u inat dečkima, tamburašima koji su nam se sviđali. Naime, do tada smo bile plesačice u KUD-u Koprivnica i odlučile smo malo impresionirati dečke koji su nam se sviđali pa smo uzele tambure u ruke i tako počinje naša priča. Važno je napomenuti da smo bile samouke, da prije toga nismo znale ništa svirati te se tako zbog inata i ljubavi stvorila i ljubav prema tamburi i sviranju. Naziv sastava je nastao isto tako iz zezancije i prvobitno je bio samo CICE, ali kako smo se sve više počele pojavljivati na sceni odlučile smo osmisliti malo ozbiljnije ime, ali da se pritom ne odreknemo naše skraćenice te je tako nastao naziv koji i danas koristimo Cure Iz CEntra.
Do 2012. godine, standardnu postavu benda činile su Marina Novogradec (svira kontru ili bugariju), Ana Mađer (Špičko) – (svira bas ili berdu te je glavni vokal), Sanja Križan (svira basprim 1 ili brač 1) Nikolina Ivančić (svira basprim 2 ili brač 2) te Tamara Vlah (prim ili bisernica) koja iste godine napušta bend. Nakon toga bendu se priključuju Lucija Bukvić na primu (bisernici, vokal) i Silvia Ivić na braču (basprimu, vokal). 2014. bend napušta Silvia Ivić, a 2015. Nikolina Ivančić.
2017. Lucija Bukvić napušta sastav, a priključuje mu se Ana Trninić. Trenutno standardnu postavu čine Ana Mađer (bas i glavni vokal), Marina Novogradec (kontra, prateći vokal), Ema Trninić (brač, prateći vokal), Monika Ritoša (bisernica, vokal) i Ana Trninić (brač, prateći vokal).
Svima je već dobro poznat i skraćeni naziv za ime sastava – C.I.C.E., jeste li doživjele „ulete“ ili neugodne situacije zbog toga?
Nismo imale neugodnih iskustava radi skraćenog imena C.I.C.E, dapače mislimo da je našim fanovima simpatičan, lako pamtljiv i da su ga općenito svi brzo usvojili i zapamtili, a uleta i razno raznih ponuda uvijek ima osobito kada si ljudi malo popiju i opuste se no s lakoćom mi to „hendlamo“, znamo se postaviti u takvim situacijama!
Koja je najzanimljivija, najsmješnija dogodovština koja vam se dogodila na nekom od nastupa?
Bilo je jako puno situacija u kojima smo „padale od smijeha“ od reakcija ljudi koji su malo više zavirili u čašicu, ali to su sve čari našeg posla. Nemamo nešto posebno za izdvojiti, nije recimo još pala nikakva ponuda za brak ili nešto slično!
Jeste li očekivale ovakav uspjeh i uopće to da će ljudi prihvatiti tamburaški sastav koji čine isključivo žene?
Kada smo krenule s osnivanjem benda uopće nismo razmišljale o uspjehu ili o prihvaćanju nas kao ženskog benda jer smo imale osobito težak zadatak, a to je bilo naučiti svirati budući da smo Ana i ja (Marina, op.a.) kretale od same nule i u tom trenutku doživljavale sve to kao veliku zezanciju. Uporan rad, prijateljstvo i ljubav prema tamburaškoj glazbi dogurao nas je ovdje gdje smo sada pa se danas možemo pohvaliti s mnogobrojnim nastupima diljem Hrvatske, festivalima kao i nastupima u poznatoj Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski pa u konačnici albumom u suradnji s izdavačkom kućom Croatia Records. Ženski bendovi su dosta dobro prihvaćeni jer su rijetkost i naravno oku zanimljiviji osobito muškom rodu, a što se tiče muških kolega tamburaša, postojale su sumnje u naše sviranje i uspjeh. O ovakvom uspjehu i izdavanju albuma nismo ni sanjale, a kamoli mogle zamisliti da će se to jednom i stvarno dogoditi.
Planovi za budućnost?
Planovi za budućnost su svakako vježba, rad na novim autorskim pjesmama, promocija novog albuma, odlasci na festivale koliko će nam ostale obaveze dozvoliti, a možda i rad na novom albumu, nikad se ne zna.
