Grad Ludbreg i Župa Presvetog Trojstva potpisali su sporazum o sufinanciranju postavljanja kipa svetog Carla Acutisa u prostoru svetišta Predragocjene Krvi Kristove.
Riječ je o projektu kojim će se dodatno obogatiti prostor svetišta, koje već godinama okuplja brojne hodočasnike i posjetitelje. Nositelj projekta je Župa, dok će Grad Ludbreg sudjelovati u financiranju izrade samog kipa u iznosu od 20.625 eura s PDV-om. Sve ostale radove vezane uz postavljanje i uređenje prostora osigurat će Župa.
Gradonačelnik Dubravko Bilić istaknuo je kako je riječ o suradnji koja ima i simboličku i stvarnu vrijednost za Ludbreg.
“Svetište je važan dio identiteta našeg grada i mjesto koje posjećuju ljudi iz cijele Hrvatske i šire. Smatramo da je ovakav projekt vrijedan podrške jer doprinosi i duhovnoj i kulturnoj dimenziji Ludbrega. Drago mi je što Grad može biti partner u tome”, poručio je gradonačelnik Bilić.
Župnik Kristijan Stojko naglasio je kako postavljanje kipa svetog Carla Acutisa nosi posebnu poruku, osobito za mlađe generacije.
“Carlo Acutis je mlad svetac našeg vremena, blizak mladima i razumljiv današnjem čovjeku. Njegova vjera bila je jednostavna, ali duboka – svakodnevno je sudjelovao na misi, molio i tražio smisao u odnosu s Bogom, ali je istovremeno živio sasvim običan život, s interesima kakve imaju i današnji mladi. Upravo u toj jednostavnosti i iskrenosti leži njegova snaga”, kazao je župnik Stojko.
Carlo Acutis bio je mladić koji je duhovnost živio kroz svakodnevicu, kroz molitvu, pomaganje drugima i odnos prema ljudima, ali i kroz male stvari koje su ga veselile. Volio je prirodu, planinarenje i životinje, o kojima je rado brinuo, a imao je nekoliko kućnih ljubimaca, dvije mačke, četiri psa i zlatne ribice, a slobodno vrijeme provodio je uz računala, filmove i igre. Upravo ta kombinacija duboke vjere i običnog života čini ga bliskim i razumljivim mnogima.
Postavljanje njegova kipa u Ludbreg ne donosi samo novi sadržaj u prostoru svetišta, već i jednu toplu i životnu poruku, a to je da svetost nije nešto daleko i nedostižno, nego nešto što se može živjeti svakodnevno, u malim stvarima i odnosima.
