Podravske Sesvete, smještene na samom rubu istočnog dijela Koprivničko-križevačke županije, predstavljaju svojevrsno utočište mira, mjesto gdje su parkovi, šume i livade još uvijek istinski hramovi prirode. Međutim, ova slikovita sredina živi u svojevrsnoj zagonetki koja zbunjuje promatrače sa strane, a Sesvečane ispunjava tihim ponosom. Naime, Podravske Sesvete nemaju muku koja mori gotovo sva ostala veća ili manja naselja i gradove u Hrvatskoj – u sesvečkim parkovima nema vrana.
Nema onog prepoznatljivog, oštrog graktanja koje para tišinu ranog jutra, nema vike, svađe, nasrtaja na prolaznike ni polomljenog granja i drugog smeća koji te bistre, ali često naporne ptice ostavljaju za sobom. Rijetki su prizori gdje neka vrana preleti iznad mjesta, tek u prolazu, samo da bi produžila dalje prema obzorju, kao da je svjesna da ovdje nije dobrodošla, ne ljudskom voljom, već nekim višim, neobjašnjivim zakonom prirode.
Dok su druga mjesta bezuspješno pokušavala na razne načine, od zvučnih naprava i svjetlosnih bljeskova do sokolara, otjerati te crne stanovnike krošnji, pitajući se pri tome što to Sesvečani imaju i znaju, a oni ne, istina je zapravo mnogo jednostavnija i tajnovitija. Sesvečki parkovi su puni ptica: sova, divljih golubova, grlica, vrabaca koji svojim pjevom i glasanjem uveseljavaju mještane, no u tom skladu zvukova nedostaje upravo taj jedan, opori ton graktanja. U čemu je tajna? To je pitanje na koje nitko ne zna siguran odgovor.
Naime, povijesna je istina da u Podravskim Sesvetama nikada nije bilo vrana u većem broju. Sesvečani ih nisu nikada tjerali ni progonili niti su bilo što radili protiv njih, što dodatno produbljuje ovu tajnovitost. One jednostavno nisu tu, kao da je samo mjesto zaštićeno nekom nevidljivom međom koju crne ptice ne žele ili ne mogu prijeći. Zašto onda vrane zaobilaze Podravske Sesvete? O tome se pišu rasprave i sastavci, pokušava se protumačiti ta neobičnost kroz prirodne utjecaje ili nedostatak određene hrane, ali pravog odgovora, onog koji bi zadovoljio i nauku i pjesničku dušu, još uvijek nema. Ostaje nam samo diviti se tom neobičnom skladu u kojem su Sesvečani pošteđeni napasti s kojom se ostatak svijeta bori.
