Blagdan svetog Petra i Pavla, dvojice apostolskih prvaka i mučenika slavi se 29. lipnja.
Petar je zaštitnik klera, ribara i pokajnika, dok je Pavao zaštitnik teologa, katoličkog tiska i tkalaca. Smatra ih se prvim utemeljiteljima kršćanske Crkve.
Sveti Matej je u svom Evanđelju zabilježio kako su Petar i njegov brat Andrija pozvani u apostolsku službu kad ih je prolazeći pokraj Galilejskog mora opazio Isus te ih pozvao da pođu za njim.
Prema predaji u Rimu je bio optužen za bacanje uroka na jednu od carevih ljubavnica. Uhićen je i bačen u tamnicu te je naposljetku išiban i raspet naglavce na križ. To je učinjeno na njegovo traženje jer nije sebe smatrao dostojnim da umre jednako kao Krist.
Pavao se prvo zvao Savao (Šaul). Zahvaljujući Djelima apostolskim svetog Luke i novozavjetnim poslanicama koje je sam napisao, lik svetog Pavla zasigurno je najpoznatiji od svih likova Kristovih sljedbenika iz prvog stoljeća.
Bio je Židov i progonio je kršćane. Na putu prema Damasku, gdje je trebao uhititi malu kršćansku zajednicu, zabliještilo ga je veliko svijetlo s neba od kojeg je oslijepio. Prilikom pada na zemlju čuo je Isusove riječi: “Savle, Savle, zašto me progoniš?”. Nakon dolaska u Damask, Savao prihvaća kršćanstvo, dade se krstiti i uzima ime Pavao.
Nakon povučena života u pustinji, pridružio se Kristovim učenicima i postao najvećim širiteljem kršćanstvu, a kako je kršćansku poruku prenosio nežidovskom svijetu, stekao je naslov Apostol naroda (pogana).
Pavao je, prema predaji, mučeništvo podnio u Rimu gdje je kao rimski građanin pogubljen s mačem.
