U Galeriji Stepinac koprivničke Župe blaženog Alojzija Stepinca u petak, 30. siječnja, održat će se samostalna izložba slika Zvonka Sigetića. Na izložbi pod nazivom “Umjetnička zrenja u zavičaju” autor će kroz 50-ak djela u tehnikama ulje na staklu, ulje na platnu, grafike i crteži predstaviti presjek svoje bogate umjetničke karijere koja traje više od pet desetljeća. Svečano otvorenje izložbe zakazano je za 19 sati.
SIGETIĆEVA ZRENJA U ZAVIČAJU
Slikar Zvonko Sigetić (Hlebine, 1956.) svojim radom, marljivošću i ozbiljnošću ostavlja nas u uvjerenju kako je sudbina naive u dobrim rukama. Teško je znati i predvidjeti kamo će se okrenuti kompas koji pokazuje zanimanje publike, kao što je teško arbitrirati o pojedinačnim talentima, jer je umjetnička scena puna previranja, strasti, promjena, a napon inspiracije nije uvijek jednak, zbog životnih okolnosti čiju nam stabilnost nitko ne jamči.
Na kraju uvijek presuđuju ljubav i predanost, način na koji netko sebe vidi u ispunjavanju životne misije. Sigetić je obznanio svoje postojanje prije nešto više od pola stoljeća, na izložbi “Pod plotom”, na koju se uvijek rado poziva. Školovao se, radio i živio, birajući da mu “paralelno zanimanje” bude na razini savladanih majstorskih stupnjeva.
Djelovao je u okviru Podravkine likovne sekcije, držao se svoga zavičajnog kruga. Uvijek je korektno isticao pomoć i ohrabrenje u slikarskim početcima, primljeno od velikog majstora Ivana Generalića. Kao analitičan i smiren duh, opredijelio se za realističku optiku, možda približno gažijevskog tipa, pa su mu slike zaista dokumentarno vrijedne: arhitektura je točna, raslinje lokalno, konfiguracija terena zemljopisno vjerodostojna. Nema šarenila, koje bi nam odvraćalo pozornost od motiva, već sve biva stišano, umotano u smeđim i sivim baršunima, na rubu sepije, što daje patinast, melankoličan i uspomenski ton svakom njegovom prizoru.
Pri tome je vrlo dobro iskorištena crta narativnosti: Sigetić voli pripovijedati svoju hlebinsku sagu, onako kako se sjeća, s konkretnim ljudima i događajima, voli staviti sebe u prizor i naglasiti emociju: ribiči, nogu obješenih na staroj vrbi, odakle zabacuju udicu, dijele sreću koju je u djetinjstvu osjetio. Kravar na strmcu, s pastirskom torbicom u travi raduje se svom skromnom obroku; goričari su opijeni vrenjem i sunčanom svjetlošću, a veseli seoski bend na snijegu, na povratku s neke fešte, još malo grije dušice starinskim napjevima, trzajući žicu napola ukočenim prstom.
Rijetko tko može tako bez napora prenijeti čistu emociju, kao što to uspijeva Sigetiću, a da ostane u konceptu klasičnog, jasnog, nešvindlerskog slikanja, koje bi hinilo “naivnost”, a pucalo na nekakve “fantazmagorije”, zbrkane i nedoučene, likovno i idejno podjednako.
Tek kada uzmemo mjerilo vizualne skladnosti kao presudno, vidjet će se koliko novi kandidati u okružju naive zaostaju za jednim Sigetićevim “belkantom” i što se na starim zasadama moglo polučiti, da je bilo više talenta, a manje pretenzija!
Govorimo li o jednom diskretnom “holandskom refleksu”, valja pogledati Sigetićeve zime, s mostićima preko zamrlog potoka, s tankim drvećem i razlistanom perspektivom od Hlebina prema Delovima, gdje traje ta oceanski duboka tišina, bez pokreta i zvuka, bez vrapca i povjetarca, a ipak mi znamo da život tu postoji i čeka znakove buđenja, milost kraljevskog sunca iza oblaka.
Vrhunac Sigetićeve likovne paradigme su slike posvećene velikim meštrima: Generaliću, Gažiju, Lackoviću, gdje se kombinira njihovo znakovlje (bijeli jelen, poštarska torba, lampaš i potočnice, susjedi-modeli iz ciklusa portreta) te ih se ponovo postavlja u odnos i dijalog preko “mosta od vremena”. Sigetić ih vraća u hlebinsko okružje, zahvaljuje im, pokazuje današnji svijet, uspostavlja vezu krvi i duhovnog naslijeđa. Na taj način izlaže nam i predstavlja i vlastita zrenja u zavičaju i pokazuje kako čovjek oboružan strpljenjem uvijek dočeka “svojih pet minuta”, preskačući imaginarni plot i ulazeći na velika vrata u prostore galerije!
Autorica predgovora: Božica Jelušić
BIOGRAFIJA AUTORA
Zvonko Sigetić rođen je u Hlebinama 26. svibnja 1956. godine pod starim krovom obiteljske kuće, od majke Katice i oca Franje, u obitelji tamburaša, pjesnika i graditelja muzičkih instrumenata. Crtež olovkom bio mu je prvi zapaženi slikarski rukopis, a prve pohvale velikana naivnog slikarstva Ivana Generalića, koji je povremeno dolazio u njegovu kuću, imale su veliki utjecaj u samim počecima i daljnjem razvoju na slikarskom putu.
Kao učenik sedmog razreda osnovne škole pred kamerama ekipe slavnog režisera Veljka Bulajića izrađuje crtež na temu filma “Bitka na Neretvi” koji je kasnije objavljen u knjizi radova na temu filma. U tom ranom razdoblju primio je i nekoliko priznanja-nagrada za učeničke radove na raspisane razne natječaje.
Prvu sliku na staklu izradio je 1967. godine, a dvije godine kasnije po prvi puta izlaže šest radova na staklu na zagrebačkom Velesajmu u paviljonu tadašnje “Poljoopskrbe”. Odlaskom na vojni rok u Sentu 1975. godine nastavlja s likovnim radom te tijekom vojnog roka izlaže radove u tamošnjoj gradskoj umjetničkoj galeriji.
U vrijeme služenja vojnog roka zatekla ga je tužna vijest o smrti prof. Krste Hegedušića, osnivača skupine Zemlja s kojim je dogovorio dolazak u Hegedušićevu majstorsku radionicu i mentorstvo u daljnjem likovnom razvoju.
Zaposlenjem u koprivničkoj Podravki postaje aktivan član likovne sekcije “Podravka 72” koja njeguje radničko likovno stvaralaštvo. Dvadesetak godina se intenzivno bavi izlagačkim aktivnostima u brojnim gradovima diljem Hrvatske.
U drugoj polovici osamdesetih godina redovno sudjeluje na najpoznatijoj internacionalnoj likovnoj koloniji ZILIK u Karlovcu. Druženjem s djecom, štićenicima doma Vladimir Nazor i brojnim prijateljima, najpoznatijim imenima slikarskog svijeta toga vremena bilo je posebno poticajno razdoblje za daljnje stvaralaštvo. Sudjeluje i na brojnim drugim likovnim kolonijama u hrvatskim gradovima te na prvoj likovnoj koloniji na Šolti u čast Eugenu Buktenici pod pokroviteljstvom Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti, što uvelike doprinosi ispunjenju njegove slikarske osobnosti.
Tijekom iznimno plodne karijere izlagao je na preko 20 samostalnih i više od 100 skupnih izložaba diljem Hrvatske, Europe i svijeta, a veliku umjetničku retrospektivnu izložbu povodom pedeset godina umjetničkog stvaralaštva priredio je 2018. godine u Galeriji naivne umjetnosti u svojim rodnim Hlebinama. Jedan je od osam autora na čelu s Ivanom Lackovićem-Croatom koji je u organizaciji Hrvatske bratske zajednice izlagao na značajnoj izložbi “Croatian Naive Art” koja se u razdoblju 2004.-2005. održala u pet američkih gradova (Pittsburgh, Milwaukee, New York, Chicago, Washington).
Posebno poglavlje slikarskog i umjetničkog djelovanja odvija se za vrijeme Domovinskog rata kada se od prvog dana uključuje u humanitarne aktivnosti prikupljanja likovnih djela za ranjenu Hrvatsku. Idejni je začetnik likovne kolonije u Mađarskoj za prognane Osječane i likovne kolonije “Pod Vukovarskim tornjem”, uz niz sudjelovanja u brojnim drugim akcijama. Pored mnogih priznanja i zahvala posebno ističe priznanje Ministarstva vanjskih poslova RH i priznanje 1. gardijske brigade Tigrovi te plakete na internacionalnoj izložbi u Italiji.
Autor je grafičke mape “Bregi su se zlatom pozlatili” u spomen na hrvatskog pjesnika Frana Galovića te brojnih grafičkih listova i akvarela. Izradio je brojne ilustracije koje su objavljene u raznim novinskim člancima, časopisima i knjigama više renomiranih autora.
Osmislio je i realizirao ideju “Uskrsne košare s velikim pisanicama” kao čestitku prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, a posebno je ponosan na realizaciju ideje “Vukovarski križ”, oslikani velebni križ visine 3,5 metra s 14 postaja križnoga puta kao dar Svetomu Ocu Ivanu Pavlu II. u prigodi njegovog drugog dolaska u Hrvatsku.
Zastupljen je u knjizi 100 slikara i kipara koju je uredio prof. Juraj Baldani te u knjizi “Čudo Hrvatske naive”. O njegovom stvaralaštvu snimani su brojni radijski i televizijski prilozi te napisani novinski članci u etabliranim medijskim kućama.
Uz veliku podršku obitelji nastavlja razvijati svoj slikarski opus i razvijati ideje u svojem atelijeru u Koprivnici.
