Kućni ljubimci danas žive dulje, udobnije i mirnije nego prije, no takav način života ima i svoju lošu stranu. Sve više pasa i mačaka ima višak kilograma, premalo se kreće i razvija kronične bolesti koje su se donedavno uglavnom povezivale s ljudima. Među njima je i dijabetes, bolest koja kod životinja često dugo prolazi neprimijećeno.
Veterinari upozoravaju da šećerna bolest kod pasa i mačaka nije rijetkost. Noviji stručni radovi navode da se prevalencija dijabetesa procjenjuje na oko 0,26 do 0,36 posto kod pasa te od 0,21 do 1,24 posto kod mačaka, ovisno o populaciji i načinu prikupljanja podataka.
Pretilost postaje jedan od glavnih okidača
Porast pretilosti jedan je od najvažnijih razloga zbog kojih se o dijabetesu kućnih ljubimaca danas govori sve češće. Veliko istraživanje objavljeno 2025., temeljeno na gotovo 4,9 milijuna pasa i mačaka liječenih u američkim veterinarskim ustanovama od 2020. do 2023., pokazalo je da su prekomjerna težina i pretilost česte već u odrasloj dobi, osobito kod mačaka. Kod odraslih mačaka gotovo polovica je imala prekomjernu težinu, a značajan udio bio je i pretio.
Kod pasa dijabetes najčešće nastaje kada gušterača više ne proizvodi dovoljno inzulina. Kod mačaka bolest češće nalikuje dijabetesu tipa 2 kod ljudi, što znači da je snažno povezana s viškom kilograma, slabijom osjetljivošću na inzulin i premalo kretanja.
Rizik je veći kod starijih životinja, pretilih ljubimaca, ženki pasa, osobito ako nisu sterilizirane te kod određenih pasmina. No, veterinari ističu da nijedan pas ni mačka nisu potpuno “zaštićeni” ako se godinama nakupljaju loše navike – previše hrane, premalo aktivnosti i česte poslastice.
Simptomi se lako zamijene za starenje
Dijabetes kod ljubimaca često počinje tiho. Vlasnici najprije primijete da pas ili mačka piju više vode nego prije, češće mokre ili naglo mršave iako imaju dobar apetit. Mogu se javiti umor, slabost, nezainteresiranost za igru, dlaka bez sjaja, ponavljane infekcije i promjene vida.
Kod pasa je jedna od čestih komplikacija katarakta, odnosno zamućenje očne leće, koje može dovesti do sljepoće. Kod mačaka se ponekad javlja slabost stražnjih nogu, zbog čega hod postaje nesiguran.
Problem je što vlasnici takve promjene često pripisuju starosti. Upravo zato veterinari savjetuju da se pojačana žeđ, učestalo mokrenje ili naglo mršavljenje ne ignoriraju, osobito kod starijih i pretilih životinja.
Liječenje traži disciplinu, ali životinja može dobro živjeti
Dijabetes se potvrđuje analizom krvi i urina. Liječenje najčešće uključuje inzulin, prilagođenu prehranu, regulaciju tjelesne težine i redovitu fizičku aktivnost. Smjernice za liječenje dijabetesa kod pasa i mačaka naglašavaju da uspjeh terapije ovisi o dobroj suradnji veterinara i vlasnika, jer se bolest mora pratiti svakodnevno.
Kod pasa je inzulinska terapija najčešće doživotna. Kod mačaka je situacija nešto drukčija jer se, ako se bolest rano otkrije i ako se uspješno smanji tjelesna težina, kod dijela životinja može postići remisija. Nove međunarodne smjernice za mačji dijabetes iz 2025. posebno naglašavaju važnost održavanja zdrave tjelesne kondicije jer je pretilost promjenjiv i važan čimbenik rizika.
Iako dijagnoza vlasnicima često zvuči zastrašujuće, veterinari poručuju da dobro regulirani psi i mačke mogu živjeti dugo i kvalitetno. Nakon uvođenja terapije mnoge se životinje ponovno razigraju, bolje jedu, imaju više energije i vraćaju se uobičajenom ritmu.
Novi lijekovi protiv pretilosti i za ljubimce?
Veterinarske kompanije i znanstvenici posljednjih godina intenzivno istražuju GLP-1 lijekove za pse i mačke, po uzoru na popularne terapije za mršavljenje i dijabetes kod ljudi. Riječ je o lijekovima koji smanjuju apetit, usporavaju pražnjenje želuca i poboljšavaju regulaciju šećera u krvi.
Najveći interes zasad postoji za mačke jer je pretilost kod njih snažno povezana s razvojem dijabetesa. U tijeku su prva ozbiljnija istraživanja implantata i dugodjelujućih GLP-1 terapija koje bi životinjama pomagale u mršavljenju i regulaciji metabolizma bez svakodnevnog davanja lijekova.
Ipak, veterinari upozoravaju da takvi pripravci još nisu odobreni za rutinsku uporabu kod kućnih ljubimaca te da davanje “ljudskih” lijekova životinjama može biti opasno. Posebno upozoravaju na rizik naglog gubitka apetita kod mačaka, što može dovesti do ozbiljnih komplikacija.
Stručnjaci naglašavaju da lijekovi ne mogu zamijeniti pravilnu prehranu i dovoljno kretanja, ali smatraju da bi u budućnosti mogli postati važan dio liječenja pretilosti i dijabetesa kod kućnih ljubimaca.
Autor: Vedrana Larva
