Ponedjeljak, 30. siječnja 2023.

Putopis Stjepana Odobašića: Vijetnam, zemlja srdačnih i nasmijanih ljudi

Najpoznatije i najraširenije vijetnamsko, nacionalno jelo je pho-bo, ukusna juha s rižinim rezancima i govedinom. Na ulici možete jesti ribe, školjke i rakove, hobotnice i lignje, na gradelama se prže ptičice, velike kao vrabac (zovu ih "chim"), tjesteninu iz woka pomiješanu s mesom i povrćem, prodaje se rižina rakija iz boca u kojima su zmije i škorpioni; povrće, gljive, patke iz marinade, premazane medom...

Preporučujemo

Ulaskom u Vijetnam konačno sam u životu postao milijunaš. Kad sam na aerodromu u Hanoju promijenio u mjenjačnici 200 eura (1.500 kuna) dobio sam 4 milijuna i 600.000 vijetnamskih donga!!! I novaca pun džep.

Iako je inflacija sveprisutnija još uvijek je Vijetnam vrlo jeftina zemlja, a ovih 200 eura su dobre dvije (ako ne i tri) vijetnamske mjesečne plaće. Niske cijene za hrvatski džep pratile su me diljem čitavog putovanja u kojem sam prošao ovu zanimljivu i egzotičnu azijsku zemlju od Hanoja na sjeveru do delte rijeke Mekong na jugu. A to je udaljenost od gotovo 1.700 kilometara. Kad biste se vozili autom od sjevera do juga putovanje bi trajalo 30-tak sati zbog loših cesta.

Prodavačica voća s našim autorom
Prodavačica voća s našim autorom // Foto: Tajan Bezmalinović

Zahvaljujem dragom Bogu što nas je cijelim putem čuvao, nismo dobili nikakvu tropsku bolest, posebice malariju, tako da mi je ovo putovanje ostalo u sjećanju kao jedno od najzanimljivijih i najljepših. Bio je to zaista daleki put. Toliko je bilo doživljaja, napravljeno je više od 2.000 snimaka, a onda ostala dilema; što od svega toga staviti u 2-3 novinarske kartice teksta!? Putovanje je trajalo 13 sati; Aerodrom Zagreb – letovi Zagreb-Amsterdam, Amsterdam – Kuala Lumpur (noćni let). Zbog toga što drugog dana našeg dolaska nije bilo leta za Hanoi, ostajemo jedan dan više u Kuala Lumpuru. Moramo se zahvaliti turističkoj agenciji Art travel iz Zagreba na sponzoriranju ovog novinarskog putovanja.

U pripremama za putovanje čitao sam o bolestima koje bismo mogli tamo zaraditi, a najdrastičniji je bio pogled na vijetnamsku kartu s označenim područjima gdje ima malarije. Ispada da je gotovo cijeli Vijetnam ispunjen legendama o prisutnosti ove tropske zaraze. Nazvao sam mog prijatelja s bivših putovanja, zagrebačkog infektologa Brunu Baršića, koji mi je dao umirujući odgovor; Štef, tablete ti neće puno pomoći, ako zaradiš malariju inkubacija traje do 15 dana, pa ćeš ionako već biti doma, i onda te mi liječimo. Neki su savjetovali cijepljenje protiv hepatitisa, no otišli smo bez ikakvih cijepljenja samo s lijekovima za dizenteriju i kutijom antibiotika. I uz Božju pomoć!

Vijetnamski specijalitet je inačica našeg gulaša, a jede se s rižom
Vijetnamski specijalitet je inačica našeg gulaša, a jede se s rižom // Foto: Stjepan Odobašić

VRHUNSKA GASTRONOMIJA

Kako najkraće opisati Vijetnam? To je zemlja s 90 milijuna stanovnika, autentična sa svojim prirodnim ljepotama, običajima, gastronomijom, još uvijek neistražena destinacija, a vijetnamska kultura izmiješana je s francuskom prošlošću, začinjena s američkom ratnom prisutnošću, siromašna, a s druge strane prepuna iPodova, note bookova, najnovijih postignuća nove tehnologije, pa Vam se dogodi da ispred Gucci dućana jedete na malim, plastičnim, prljavim stolovima.

To je zemlja bicikala, motocikla (imaju blizu 20 milijuna motocikala), sve nakrcano malim radnjama, s obiljem robe, hrane i najrazličitijih proizvoda iz okolnih azijskih gospodarstava. Korupcija je vrlo raširena i to koči ekonomski napredak zemlje. Vijetnam je jedna od najkorumpiranijih zemalja na svijetu. Poznat je slučaj dvojice vijetnamskih novinara koji su otkrili aferu korupcije u državnom vrhu i za to su dobili velike zatvorske kazne. Oni su otkrili da neki partijski dužnosnici sredstva dobivena iz fondova za razvoj zemlje troše u europskim kockarnicama. Posvuda su slike Lenjina, Marxa i pokojnog predsjednika Ho Chi Mina koji je bio vođa revolucije i pod čijim vodstvom je Vijetnam oslobođen od Amerikanaca i ujedinjen Sjever i Jug, no iako se zaklinju na socijalizam koji „preferira“ ravnopravnost, socijalne razlike su evidentnije nego igdje drugdje.

Zanimljiva 'prodavaonica' kruha
Zanimljiva ‘prodavaonica’ kruha // Foto: Stjepan Odobašić

To je zemlja velikih rižinih polja od sjevera do juga zemlje. Vijetnam ima izvrsnu kavu, a malo je poznato da je druga zemlja svijeta iza Brazila po izvozu kave. Posebno je cijenjena kava koju konzumiraju šumske vjeverice i onda je fermentiranu izbacuju. Ona se sakuplja a to je, kažu, kava bez premca. Kad smo naše prijatelje pozvali na vijetnamsku kavu i pojasnili im da je ta kava kvalitetna zbog vjeverica shvatili smo da im na informacija nije dobro sjela. Odlučili smo da više ne pričamo o ovoj kavi. Vijetnam je zemlja jeftine hrane a ponajprije dragih, srdačnih ljudi, a posebno radišnih ljudi. Posebno su marljivi turistički vodiči, a djelatnici u ugostiteljstvu i turizmu su bez premca. U Hanoju ima, primjerice, puno kineskih tvornica u kojima Vijetnamac radi za nadnicu od 3-4 eura dnevno. Tamo i djeca rade. Nitko vas neće vuči za rukave i tražiti novac. Možete se cjenkati na tržnici, no bojim se da nećete imati srca za to, jer ionako je sve (pre)jeftino.

Vijetnamska rakija
Domaća rakija u kojoj je utopljenik naočarka // Foto: Stjepan Odobašić

NAJJEFTINIJE I NAJBOLJE PIVO NA SVIJETU

Tko želi putovati u Vijetnam mora zaboraviti na europske standarde, morate se prilagoditi higijenskim i drugim uvjetima. Ovisno koliko novaca želite potrošiti, tamo ćete i jesti. Ako izaberete jelo na ulici tamo ćete jesti s tisućama Vijetnamaca, na pločniku, na prljavom plastičnom stolu. Najpoznatije i najraširenije nacionalno jelo je pho-bo, ukusna juha s rižinim rezancima i govedinom. Ovdje možete jesti ribe, školjke i rakove, hobotnice i lignje, na gradelama se prže ptičice, velike kao vrabac (zovu ih “chim”), tjesteninu iz woka pomiješanu s mesom i povrćem, prodaje se rižina rakija iz boca u kojima su zmije i škorpioni; povrće, gljive, patke iz marinade, premazane medom a najviše što mi svidjelo je voće, posebice mango, papaja i banane.

Jedan od brojnih specijaliteta vijetnamske kuhinje
Jedan od brojnih specijaliteta vijetnamske kuhinje // Foto: Stjepan Odobašić

Banane su ovdje daleko manje a nisu duže od palca. Nigdje nisam jeo tako slasno voće kao u Vijetnamu. Većina kuhara slaže se u tvrdnji da je vijetnamska gastronomija jedna od najboljih na svijetu. Pivo im je vrhunsko, te najjeftinije na svijetu. Najbolje je piti točeno pivo bia hoi, jer kažu da je proizvedeno istog dana kada se i pije. Cijena piva je 1 kunu. Na ulici se možete najesti do sita za samo 1 euro i uz to dobiti čašu izvrsnog piva, no ako imate poteškoća s gadljivošću onda ćete hranu daleko više platiti u hotelu ili nekom boljem restoranu.

Sva ta „gastronomska zbilja“ događa se na pločniku, uz obično plinsko kuhalo, minimum plastičnog posuđa i noževa, a ako ste navikli možete jesti i sa štapićima. I sve to uz pravo bogatstvo raznih miomirisa koji naprosto okupiraju sve ulice.

Što jesti od slastičarskih delicija? Ponuda slastica nije slična europskim, no svakako probajte Che Chuoi. Riječ je o tradicionalnom vijetnamskom desertu od toplih banana i zrna tapioke u kokosovom mlijeku, koji se može jesti topao, na sobnoj temperaturi, ili rashlađen. Što se više hladi, postaje sve gušći.

Mlada vijetnamska kuharica
Mlada vijetnamska kuharica // Foto: Stjepan Odobašić

Odlične su i slane palačinke. Ove palačinke su punjene šatiranom meksičkom repom i lukom, mahunama, svinjetinom ili škampima, a obično se služe uz zelenu salatu, bosiljak, korijander i naravno, uz umak.

Hotelska ponuda je s klasičnim slastičarskim programom, a očito je da su svjetske kompanije koje prodaju slastičarske mješavine ovdje uspjele plasirati svoj program.

ULIČNI PRODAVAČI VOĆA I POVRĆA

Već prvi razgled Hanoja pokazao je da smo došli u sasvim drugi svijet. Promet je gust, tisuće motocikla i bicikala svakodnevica su ovog 6,5 milijunskog grada. Nemoguće je hodati, jer pločnik je pun razne robe, hrane, a ulice prepune motora, pješaka, auta. Sve je natrpano, jedno do drugog, tako da morate biti pravi majstor za orijentaciju kako biste se znali vratiti u svoj hotel. Uz sve to zaglušujući zvuk sirena kojima vozači upozoravaju i pješake i druge vozače. Semafori postoje ali svatko vozi kako želi, tako da se na njih ne treba oslanjati. No prometnih nesreća je vrlo malo.

Prodavačica voća
Ova prodavačica ima bolji standard, prodaje voće na kolicima // Foto: Stjepan Odobašić

Uz sve to po ulicama je mnoštvo prodavača voća i povrća koji nose na posebnim drvenim polugama na ramenima voće i povrće. Kad sam zamolio jednu mršavu staricu, prodavačicu, da se snimimo zajedno, uzeo sam njen teret na svoja ramena i nemalo sam se iznenadio koliko je to teško, i zapitao se kako to ova žena može cijeli dan nositi na svojim mršavim ramenima. Vlada krivo mišljenje da Vijetnamci nose marame – maske zbog ptičje gripe. Oni to čine zbog velike zagađenosti od ispušnih plinova.

Na pitanje da li u Hanoju jedu pse, dobio sam različite informacije. Vijetnamci smatraju da konzumacija psećeg mesa povećava libido, da je povezana s astrologijom i srećom u životu, pa mnogi muškarci navečer konzumiraju pseće obroke ispijajući pivo, a neki restorani poslužuju ponekad pseće meso.

Prodavačica u Vijetnamu
Prodavačice su sitnije građe pa nije jasno kako po čitav dan nose težak teret s voćem // Foto: Stjepan Odobašić

Šetajući dolazimo do jezera Hoan Kiem, vrlo važnog za Vijetnamce posebice vezano za legendu s kraljem Le Loi-em koji je plovivši jezerom naišao na kornjaču koja mu je rekla da mač s kojim se borio uspješno protiv kineskih osvajača baci u jezero (Hoan Kiem znači ‘jezero vraćenog mača’) što je on i učinio. Dugo se nije znalo da li je to s kornjačom mit ili stvarnost sve dok nisu ulovili kornjaču tešku 200 kg dugu 2 metra. Kornjača je kasnije uginula zbog loših uvjeta držanja i koju su preparirali. Danas se nalazi u hramu Ngoc Son na otočiću ovog jezera.

Da bismo bolje vidjeli grad vozimo se rikšama. Vozač je mladi Vijetnamac koji nešto zna engleskog, pa uspijevamo malo popričati. Nadnica mu je vrlo niska, on je samo vozač u tvrtki koja ima rikše i uz slabu plaću jedina mu je zarada napojnica. Dajem mu 1 euro i dečko je više nego zadovoljan. Ispituje me za Hrvatsku no vidim da pojma nema o Lijepoj našoj. Zahvaljujući vožnjom u rikši izuzetno smo dobro razgledali glavni grad Vijetnama i uspješno se probijali kroz enormnu prometnu gužvu.

Hrana u Vijetnamu
U Vijetnamu se i prodaje, priprema i jede na ulici // Foto: Stjepan Odobašić

NEZABORAVNI HA LONG

Zaljev Ha Long, remek djelo je božjeg stvaranja i prirode. To je ljepota od koje ti zastane dah. Tisuće vapnenačkih otoka, hridi i stijena, nenastanjenih, prava su atrakcija za turiste. Kažu da ovih otočića i otoka u Ha Longu ima 3.000 no u turističkim prospektima se navodi da ih je 2.000. Vijetnamci ističu da ih je točno 1969., a to je godina Ho Chi Minove smrti. Plovimo na povećoj džunki, turista je puno, divimo se ljepotama Božjeg stvaranja. Posada džunke pripremila nam je bogati ručak od morskih plodova uz obavezno vijetnamsko pivo.

Ha Long
Ha Long – ljepota Božjeg stvaranja // Foto: Stjepan Odobašić

Pristali smo na otok na kojem se nalazi špilja Hang Đao Go i krećemo u njeno razgledavanje. Vraćamo se u zaljev i ukrcavamo ponovno na našu džunku. Oko džunke je nekoliko čamaca u kojima su prodavačice koje nude voće i povrće. Žene su male, mršave, ali vješto (i snažno) veslaju. U zaljevu se nalaze 4 naselja na vodi, s 1.600 stanovnika koji žive od ulova morskih plodova i životinja. Plovimo prema hotelu, snimamo, ležimo na palubi na drvenim ležaljkama, dan je prekrasan. Boja mora je smaragdna. Zaustavljamo se u Hai Pongu, razgledavamo hram Du hang i pagodu Hang Kehn. Poslijepodne odlazimo u vrlo jeftini „šoping“ po Hanoju.

VOŽNJA PO MIRISNOJ RIJECI

Sljedećeg dana razgledavamo Etnografski muzej te muzej predsjednika Ho Chi Mina. Muzej je ogroman, sve je podređeno kultu ličnosti i najznačajnijem i legendarnom vijetnamskog revolucionaru, kojeg zovu „otac domovine“. Sve je već viđeno u bivšoj Jugoslaviji.

Poslijepodne odlazimo na put u središnji dio Vijetnama. Prvo odredište nam je grad Hue, kolijevka književnosti i pjesništva, te razgledavamo tržnicu Dong Ba. Hue je od Hanoja udaljen 70 kilometara. Zbog iznimne prirodne ljepote ove feudalne prijestolnice, kompleks spomenika Huea je upisan u UNESCO-ovu listu zaštite spomenika. Ukrcavamo se podulju vožnju po Mirisnoj rijeci. Na brodicu dolaze prodavači vijetnamske odjeće.

Zaustavljamo se kod pagode Thien Mu, posjećujemo tvrđavu i carsku palaču, kraljevske grobnice iz dinastije Nguyen, a zatim odlazimo na ribarsko selo Lan Co na ručak. Ručak je odličan. Prava vijetnamska gastronomija. Vjetar puše, na moru su valovi, obala je pješčana. Vidim dva vijetnamska mladića kako nose u rukama velike ulovljene ribe. Trčim za njima da ih snimim i popričam, no uzalud, žurno se udaljuju u maglovitu zavjesu od kiše i kapljica valova koje vjetar nosi. Zatim krećemo autobusom prema Da Nangu. Cesta je poprilično loša. Prolazimo pored glasovite China Beach, Kineske plaže.

Drugog dana obilazimo Da Nang gdje je između ostalog organiziran jednosatni izlet po rijeci Thu Bon. Razgledavamo hram Phuc Kien, japanski most, kuću Tan Ky atelier za proizvodnju svilene tkanine, a zatim slijedi ručak. Žurimo, jer moramo na avion za Sajgon. Ono što moram reći da su vijetnamski avioni izuzetno uredni i dobro održavani.

Vožnja čamcima po rijeci
Vožnja čamcima po rijeci // Foto: Stjepan Odobašić

PLOVIDBA RIJEKOM MEKONG

Rijeka Mekong bila mi jedan od najvećih izazova ovog putovanja. Kad je vidite uživo i kad osjetite snagu njene vode, veličinu i vidite koliki značaj ima za Južni Vijetnam, onda je to doživljaj koji nećete tek tako zaboraviti. Nije bilo komaraca. Ne znam ni sam zašto, no jednostavno ih nije bilo. Rijeka je napravila bezbroj otočića i otoka, ovdje se živi punim plućima. Mekong se nakon svog puta dugog gotovo 5.000 kilometara (izvire u Tibetanskom platou) ovdje ulijeva u ogromnoj delti u Južnokinesko more. U slobodnom prijevodu Mekong bi bila Majka rijeka, neki ovu rijeku zovu Velikom, a drugi rijekom devet zmajeva, jer se rijeka u zadnjem toku razdvaja na devet krakova i predstavlja novih devet rijeka. U delti Mekonga proizvede se više riže nego u Japanu i Koreji zajedno.

Iskrcavamo se na jedan od otoka. Mještani nas pozdravljaju. Ponovno srdačni osmijesi dobrodošlice. Imamo pripremljene bonbone za mališane (od trenutka kad sam se družio s djecom na planini Atlas u Maroku a nisam imao sa sobom slatkiše, odlučio sam da nikuda više ne idem bez bonbona). Djeca su sramežljiva, bojažljiva i povučena no bonbone brzo uspostavljaju kontakt. Srdačan osmijeh roditelja i zadovoljne dječice, najveća su nagrada. Odlazimo na degustaciju sezonskog voća, čaja i meda. Neko od voća nisam nikada vidio, niti sam znao kako se zove. Novostečeni prijatelj iz Vijetnama Hue poslao mi je kasnije točan naziv nekih od njih.

Slijedi kratak put na drugu stranu otoka, a tamo nas čeka još jedna degustacija voća. Mango i ananas su bez premca. Ostalo voće vidimo prvi puta u životu. Dolazi seoska folklorna družina koja nam je otpjevala nekoliko vijetnamskih pjesama. Mlade pjevačice pamtim po vrlo dugoj kosi, dužoj od 1 metar. Snimam se s pjevačicom za uspomenu. Zatim slijedi vožnja čamcima po rukavcima Mekonga. Vrlo uzbudljivo i neviđeno. Voda je mutna, blatnjava. Među veslačima je najviše žena. Plovimo po rukavcima na čijim obalama su vrlo siromašne obiteljske kućice. Siromaštvo na sve strane. Još nismo stigli do odredišta, a veslači nas već traže napojnice. Jedan euro im puno znači, a tim napojnicama prehranjuju se čitave obitelji.

Vijetnamski seljaci na rižinim poljima
Vijetnamski seljaci na rižinim poljima // Foto: Stjepan Odobašić

ŽIVOT U SAJGONU

Dolazimo na odredište gdje nas čeka naš brod o vraćamo se u Sajgon. U njemu živi 8,3 milijuna stanovnika (s periferijom 9 milijuna). S obzirom na stalna doseljavanja stanovništva do 2023. godine se previđa da će imati 22 milijuna stanovnika. Vijetnamci ga nazivaju Sajgon no pravo ime grada Ho Chi Min po njihovom revolucionaru i vođi. Doći u Sajgon, znači vidjeti grad koji nimalo ne nalikuje na ostale vijetnamske gradove. To je prava svjetska metropola, a svi najvažniji poslovi rade se ovdje. Učinilo mi se da nimalo ne zaostaje za Kuala Lumpurom i Shanghaiem. Moderna zdanja, reklame svjetskih tvrtki, moderna zračna luka… Hotel je prvorazredan, kuhinja također. No i ovdje je puno motocikla, ali daleko više automobila nego u Hanoju.

Drugog dana posjetili smo muzej na otvorenom Cu Chi gdje smo vidjeli brojne labirinte nastale u vrijeme vijetnamsko-američkog rata. Gerilski rat bio zaista okrutan, a posebnu ulogu odigralo je 200 kilometara podzemnih tunela iz kojih su Vijetnamci napadali Amerikance. Sve to govori o snazi i hrabrosti vijetnamskog naroda, ali i o drastičnim načinima gerilskog ratovanja.

Vijetnamska priča se bliži kraju. Žao mi je što nismo vidjeli onaj sjeverni dio iznad Hanoja prema kineskoj granici, no rekli su nam da je tamo infrastruktura vrlo loša, te da bi se izgubilo puno dana na putovanje. No ipak smo proputovali cijeli Vijetnam, rekli bismo „telegrafski“ no uvijek postoji nada da ćemo se jednog dana vratiti. Nervoza i žaljenje što moramo otići iz ove prekrasne zemlje obuzima nas sve više. No sutra nas čeka avion za Siem Reap u susjednoj Kambodži. Čeka nas posjet još jednoj zanimljivoj azijskoj zemlji.

Vijetnam
Na ulici se možete najesti za 1 euro, a uz to dobitete i pivo // Foto: Stjepan Odobašić
- Advertisement -

Najnovije objave

Vezane vijesti